· 

zero




RAZMIŠLJANJA i SJEĆANJA

 

1. Kad sam 2004. došao na likovnu koloniju u Medulin, neki su me kolege likovnjaci s kojima sam se prvi put sastao uživo pozdravili s riječima kao: "Aha to si ti, Vlado virus (VV). Drago mi je..." To se odnosilo na vrijeme kad sam intenzivnije informirao poznate i nepoznate ljude - u formi kružnih elektronskih pisama - o mojim uglavnom međunarodnim likovnim, kulturno-posredničkim i literarnim nastupima i aktivnostima.

 

2. Godine 2011. sam u St. Gallenu, Švicarska, imao izložbu pod nazivom Veni vidi Vlado (VVV). 26. ožujka smo Rajka i ja čitali u okviru te izložbe moju poeziju. Ona na hrvatskom standardu. Čitanju poezije je nazočio i ondašnji najviši predstavnik RH u Švicarskoj. 

 

3. Odrastao sam s djedom i bakom (s majčine strane) i od njih bio odgajan. Ako je istina što tvrde stručnasti, prve su tri godine u djetetovom odrastanju najvažnije u formiranju bića i njegovog karaktera, ono što najvećim dijelom jesam smijem zahvaliti dakle baki i djedu. Dok je baka, lavica (sa svim vrlinama i manama jedne lavice) pokušala mi podariti osjećaje za ljubav, etiku i moral, djed je htio od mene napravit muškarca "starog kova" i predat mi ne mala znanja što se tiče poznavanja prirode i njezine funkcije... A jer sam po zakonima same prirode i svemirskih matematika bio predodređen za neki tamo "treći put" njegove sam ne baš pedagoški najbolje razvijene metode uglavnom izbjegavao. No ipak, ostalo mi i od njegovog naukovanja dosta toga. Isto sam više pokupio usput, ne dajući mu posebno do znanja da me interesira ono o čemu njegove nauke... Zajebao sam se!

Djed je jedva završio četiri razreda osnovne škole. To i nije možda baš za neku pohvalu. Bio je veliki humanista, zajebant, satiričar, klaun. A nije bio partizan nit ustaša. Nije volio na sebe oblačit nikakve uniforme a kamo li iste presvlačit. S njime sam često posjećivao mjesta gdje je palio ugljenice. Pomagao sam pritom. Već tad su mi se pluća toliko začađala da sam si mislio, to mi je dosta što se tiče dima za cijeli život. Nisam nikad pušio cigarete niti bilo kakve opijate. Samo fore, jer urođeno naivan. Pravi Hlebinec iz malog izumirućeg sela Martinac. Od djeda sam naučio jako, jako puno o funkcioniranju svjetske politike. No ta makro politika funkcionira na isti ili vrlo sličan način i u makro ljudskim staništima - "tko jači taj kvači"! Djed mi je već onda pričao - a ja mu se poprilično čudio - da je politika samo i jedino preprodavanje ljudi, trgovina ljudima. On nije nikad pričao o našima, vašima i njihovima. Pričao je o politici kao sistemu funkcioniranja u odnosu na ljude. Kao humanist koji se brine za ljude - zbog politike i njenog trgovanja s ljudima kao zrncima pijeska, umjetnim gnojem ili ciglenim komadima za gradnju kojekakvih materijalnih čuda! Dok se ljudska srca suše...   

 

4. Prekjučer sam zaboravio da sam se u subotu pred tjedan dana dogovorio sa sedamnaestgodišnjim mi sinom (s kojim ne stanujem na istom kućnom broju) da ćemo se sastati. Bio je dan očeva... Pred tjedan dana, u subotu, me pitao što si želim za dan očeva. Rekao sam da mi je druženje s njim dovoljan poklon. A onda je ispalo da sam na sam dan očeva zaboravio na slavlje i nenamjerno isprovocirao stanje nesastajanja - u ovo krizno vrijeme. Jer smo trenutno svi inficirani virusima panike, straha, nevjere, psihosomatičnih poremečaja... mislim da mu takav razvoj događaja nije najbolje sjeo. Razumijem ga. Žao mi je.     

 

5. Prema dogovoru s direktorom muzeja u kojem radim, svaki dan postavim od kuće po jednu fotografiju na stranicu obožavatelja muzeja na fejsari. Jedini sam administrator iste.       

 

6. Frend mi iz Dubaija javlja da i na tamošnjem Američkom Univerzitetu gdje radi kao profesor za dizajn podučavaju studente online transmisijama znanja. Kratka izmjena informacija s njime me ponukalo da si opet pogledam video o Dubaiju kojeg sam napravil i instaliral na ovoj stranici.

 


 

7. Svi su nevjerojatno nabrijani do te mjere da me ova nabrijanost upozorava da bi čovjek vrlo, vrlo brzo mogao mutirati u kanibala. Da li smo uistinu došli do toga da se definitivno preformatiramo u zombije? I da koliko razumijem situaciju to čak prizivamo. Osim toga prizivamo i policijsko-vojne hunte da preuzmu nad nama vlast. To naravno ne isključuje silovanje čipiranjem, cijepljenjem u vlastitim kućama i stanovima u koje su nas stjerali. Jako sam skeptičan što se tiče razvoja daljnje situacije. Sloboda je prokockana, ukradena. U demoNkraciji.   


 

8. Slikao sam opet zadnjih dana. S uljem na platnima. Na balkonu. Šetali smo se po prekrasnoj prirodi u liechtensteinskom Porajnju i po njegovim Alpama. Priznajem, i nisam baš u formi što se tiče slikanja... Za bolju kvalitetu treba određeni kontinuitet samog slikarskog čina. Šetajući se u prekrasnoj prirodi, susretali smo ljude koji se djelomično više ne ponašaju "normalno"! Jer, ne živimo normalno a nikad više nit normalno živjet nećemo. To je jednostavno nemoguće!   

 



Kommentare: 0