Supruga mi Rajka Poljak i ja izlagali smo po prvi put zajedno naše likovne radove izvan Kneževine Liechtenstein.
Mjesto događanja: Izložbeni prostor općine Eze (Salle de Municipale d'Exposition), Eze-village, francuska rivijera (skoro na pola puta između Kneževine Monaco i Nice). Vrijeme događanja: 26.-31.7.2010. Otvaranje izložbe: 26.7. od 18.00 do 20.00 sati. Ovdje osvrt...
U najmanjoj Toyoti na svijetu zvanoj Aygo, natovarenoj slikama i crtežima, krenuo sam hrabro na put. Dan prije otvaranja izložbe. U novu avanturu zvanu - izlaganje moje i naše obojene "muke ljute" i ostalih "manje ili više važnih svaštarija"! Sretno sam se dovezao do cilja, iako me cijelo vrijeme "pucao" osjećaj "krivnje" i neke vrste nepravde - ostavio sam najmilije u Liechtensteinu na "milost i nemilost sudbe zvane svakodnevnica" a ja "brijao" i dalje "trčanje za zlatnim teletom".
Sretno sam i u predviđenom vremenu stigao do Ville prijatelja mi Borisa Krunića i njegove obitelji u Eze-u. Nakon kratke stanke otišao po ključ od galerije i od općinskih propagandnih panoa te smjestio radove u galeriji. Koja je smještena u prekrasnom malom starom gradiću na brežuljku i do koje se dolazi tako da se s autom doveze do samog ulaza u gradić a onda "plazi" po jako puno vrlo kamenih i još vrlije izlizanih stepenica. Skoro su mi se jajčeka objesila do potkoljenica kad sam umjetnost onu našu teglio uzbrdo. Prvo nisam znao otvoriti vrata galerije. No u susjedstvu svoj atelje i prodajni salon ima kolega umjetnik David Revel koji mi je odmah priskočio u pomoć. Imam osjećaj da smo postali prijatelji ili u najmanju ruku - dobri znanci. Iako je naša usmena konverzacija bila otežana sposobnošću mojeg samo nabadanja francuskog i njegovog manje nego li nabadanja engleskog. Nakon takve nam dakle usmene, jasno je, da ne može doći do - pismene nam.
Na otvaranju izložbe nije bilo baš previše prisutnih iako je gospon Patrick, voditelj turističke zajednice poslao obavijest o našoj izložbi na puno adresa. Dakako i na adrese novinara i informativnih medija. Neki od njih su pratili naša kreativna i kulturno povezivajuća stremljenja pa ih iskreno evo hvalimo...Hvala ovim medijima: Riviera Zeitung, Liechtensteiner Volksblatt, Liechtensteiner Vaterland i CULTURNET.HR
Pored naših pokrovitelja Borisa i Fabienne Krunić otvaranju su nazočili i gospođa Celine zadužena za kulturu pri općini, jedna dama iz turističke zajednice te gospodin iz općine a koji je danas, ako sam dobro razumio, zadužen za vođenje djelatnika za "treniranje strogoće" te bio u Hrvatskoj za vrijeme rata u redovima Organizaceije UN-a. Otad su mu u sjećanju ostale dvije-tri hrvatske riječi.
Idučeg dana je jedna Dankinja, jedna iz grupe prvih gostiju, skoro pa kupila sliku supruge mi. Izloženi su bili njezini "erotski momenti". Do kraja sam izložbe imao goste iz raznih zemalja: Francuska, Italija, Belgija, Venecuela, USA, Švicarska, Njemačka... Najupečatljiviji događaji su bili zainteresiranost dvoje mladih Belgijanaca za ono što sam prezentirao, mladi Venecuelac koji je znao da je Hrvatska jako lijepa zemlja i njegov frend kojeg se dojmio moj crtež olovkom već davna nam krepale krave Šarove. Posjetila me i kolegica Francine Berger, starija dama kojoj se posebno sviđala jedna od tri mojih ulja - apstraktno prikazani pejzaži.
Po već ne znam koji sam se puta u Liechtenstein vratio s rezultatom: "pozitivna nula". Iako bi moj pokojni djed to rađe nazvao događajem "nit vrit nit mimo" predznaka! Pozitivno je u tome bila činjenica da sam i ovaj puta bio financijski suportiran od strane dobrih ljudi, Zaklade za kulturu Liechtenstein i obitelji Krunić. A koji su u nama i našim likovnim porukama i stremljenjima našli valjda isto mrvu dobra vrijednog njihovog plemenitog čina.
Pamtim boravak u Eze-u i po tome jer sam nakon jako dugo vremena opet slikao. Sa balkona Borisovog ateljea promatrao sam stari grad Eze koji se od tamo nalazi udaljen možda nekih 200 m zračne linije i naslikao isti - akril na platnu veličine 120x90 cm. Supruga mi je samo jedna od nekoliko onih koji se čude zakaj ne slikam češće na taj način, jer tad se valjda vidi i prepoznaje - da znam kaj delam!
Kommentar schreiben