Zaboravljamo i pamtimo. Što i koga zaboravljamo prije, lakše, teže, jednostavnije? Boli? Povrede? Pruženu il ne prežaljenu ljubav? Zahvalnost? Snove koji nisu postali stvarnost? Stvarnost koja nam se pričinjala samo kao dio ukupnog sna a koji se životom zove?
Kad bih čitao dobre stručne knjige vjerojatno bih s lakoćom saznao, kako to da se sjećam(o) tako puno skroz nepotrebnih stvari i zašto nam iste dolaze malo, malo pa opet na površinu, a one puno bitnije, nekako potonu. Naravno, svaki individuum ima po tom pitanju vlastita saznanja i svatko od nas ponaosob funkcionira, uključujući i to, na svoj način.
Na ovo me raspravljanje sa samim sobom pokrenula današnja kratka korespondencija s prijateljem u Hrvatskoj. Mladi muškarac, ponosni otac. Triput dosad. Prijateljevao sam u mladosti i s majkom mu i ocem. Te ukupnom majčinom rodbinom. Dokaz da neka prijateljstva uistinu traju zauvijek. Bez obzira koliko se, s vremenom, uistinu družili u fizičkim prostorima. Dokaz da se prijateljstva i dobri odnosi mogu prenijeti "s koljena na koljeno" bez ikakva forsiranja i nametanja. Ako nam je "kemija srca" dobro povezana s izvorom! Mozak ima puno manje veze sa srcem nego što si to baš s njim - mozgom - znamo predočiti.
Između ostalog je dotični pisao:
"Ja na računalima znam radit gotovo sve, od programiranja, izrada web stranica, animacija, igrica pa sve do fizičkog popravljanja najmanjih komponenti... Nisam ti nikad to rekao ali za skoro sve to znanje bi trebal zahvalit prvo tebi. Zašto? Pred 22 godine nam je u kuću stiglo prvo računalo i otvorilo mi neke skroz nove svemire u životu, a to računalo si nam daroval baš ti i to neću nikad zaboravit!"
Ovdje je naravno nebitan moj poklon, ovdje je nebitan i moj totalni zaborav na taj čin skromnosti. Mislim da je ovdje puno bitnije saznanje da smo vođeni "višim silama" aktivirati potencijalna dobra kod drugih ljudi. Ili zlo. Kako to sve u svemiru funkcionira i na koji smo način i u kojoj mjeri formatirani da više činimo jedno nego drugo, ne znam. Tko sam ja uopće da bih to smio (sa)znati?!
Ovo me pak sad podsjeća na jednu drugu, skroz drugačiju, a opet na neki način sličnu priču. To jest, priču sličnog nazivnika. Možda sam već to negdje spominjao? Ako da, vjerojatno na fejsari... Pred godinu, dvije, sam se konačno upoznao i uživo s kćerkom bivše mi susjede u rodnom selu. Ta je čini mi se (to ovdje nalazim sad baš zanimljivim nadovezati) kćerka bivše mi susjede, sličnog godišta kao i gore citirani mladi gospodin. I ona ima troje djece. Barem zasad. U jednoj korespondenciji nakon toga mi je prepričala priču njezine majke kako sam na istu - neznajući, i valjda nit ne htijući - jako pozitivno djelovao! I indirektno valjda onda na neke njezine odluke koje su joj možda bile posebno važne. U onom dijelu joj mladog života. Čudno. Jako, jako čudno. Niti to mi nije bilo poznato. Pa je moglo ispasti da mi je i to skroz nevažno. Bilo je vremenskih perioda kada sam čitao knjige. Imao sam ih puno. Valjda kao nitko u selu. Moje su bile u staroj škrinji na tavanu. Bivša mi je susjeda, tako priča, slala pokojnog oca joj, koji je meni zauvijek ostao jedino i samo u dobrom sjećanju, da joj od mene donese knjige. A koje je ona vrlo predano čitala. Ljudi moji, pa to je fantastično!
Zaboravljam. Ali ima onih koji pamte. Čak i moja dobra. Možda će izvor dozvoliti da baš oni prenesu to i takvo njihovo saznanje mojoj djeci. Saznanje o meni. Kojeg im ja sigurno nikad neću prenijeti.
Ima još zanimljivog štiva! Vidi molim što sakrivaju ove poveznice: digitalizacija svega, protuzakonistost, Zmaj, (Ne)razumijevanje, Trorez O imunitetu U bolnici luxemburg2020 nevjerojatno a istinito lovanje u mutnom intervju 230520 prije nego me blokiraju venividivirus-2, venividivirus, Paradoksi, Paradoksi 2, zero, Bilbao, Reading Balkans, FB crtice, Dubai19, Francuska, Mini pakao raja, Sram, Blog o Čazmi, Večeras, U planinama, VERDINGKINDER u Švicarskoj, Singlice, Božić u HR, Šarova, Izlet, Dnevnik iz muzeja, Blicalo me, Dr. W.Piechocki o umjetnosti V.Franjevića; V.Franjević izlaže u J.Koreji; Tri bisera; Dokumenti iz vremena vještica; Navod Hermanna G...
Kommentar schreiben