venividivirus

3.4.2020.

Dan je počel obećavajuće. Probudil sam se bez večih problema s potencijom. Nisam je imal. Vrapci, sjenice i ostali supač letači pjevali mi na balkonu. Najdraža mi namazala putra i marmelade od brusnice na kruhek i skuhala nam fini čaj u kojeg smo stavili i malo meda. Čaj z rakijom pijem navečer. Otišao sam na brzaka u muzej zbog neke sitnice koja je meni trebala, a ne obrnuto. Nit muzej me neće trenutno. Iako sam potpisal da me na kraju mogu zbalzamirati, i u njem, kak i onog jednog vepra, izložiti publici. Jedini uvjet je da i mene smiju djeca z mamama im gladit, onak izštopanog i napunjenog pljevom i vatom - u biološkom odjelu našeg muzeja smiju se gladit jedan vuk i spomenuti vepar. No dobro... Zajebavam se. Jer dan je dobro počeo...    

Ovdje gore digitalni kolaži koje sam objavljival na mojoj fejs-stranici na kojoj objavljujem samo i isključivo vijesti o likovno-literarno-kulturnom mi prisustvu i aktivnostima  

Ah da... U muzeju me sastal jedan kolega i bljeskavim mu očima, rekel da me pozdravil jedan Klasnić. Do tog je navodno došlo tak nekak - ak sam dobro povezal stvari - da je moj kolega ovdje, Liechtensteinac, rekel Klasniću da je bil jenput u Zagrebu zbog izložbe koju smo pokazali u Klovićevim dvorima a da ga je onda Klasnić pital jel možda zna mene! E sad... Starim... Zatečen sam... Ne znam da li se znamo od puno prije i iz realnih prostora, ili je i ovo samo jedno od puno virtualnih poznastava? 

Ovo me podsjeća na spiku jednog liechtensteinskog frenda koji se išel jenput šišat kod frizera u Rejkjaviku. Sjeo Liechtensteinac na stolac (tako priča) i upustio se u razgovor s bricom. Osjetil je da bricin engleski nije 100%-tni engleski (ovaj Liechtensteinac ima jako istančane organe sluha, osim toga, u braku je s Engelskinjom, pa zna valjda) pitao zato bricu odakle je. Isti će na to:

"Iz Zagreba sam i zovem se Tomislav."   

Liechtensteinac se nasmijal i sjetil mene, te rekel navodno, u Liechtensteinu imaju isto jedan takav zanimljiv primjerak. A na to će Tomislav, prije nego je Liechtensteinac mogao išta dodati:

"Sigurno Vlado Franjević!"

Liechtensteinac se navodno fest zabezeknul tom točnom primjedbom a onda mu Tomislav odal kak često čita moje zapise o Liechtensteinu, tako da - zbog mojeg pisanja - zna dosta o ovom mini ljudskom staništu! 

Da je vrag zel već zdavnja sve pod svoje mi je već duže vrijeme jasno. Beskonačno je puno primjera... Primjera u svakodnevnici koje smo preuzeli kao da su normalni - a nisu! Nikad nisu bili. Drkanje sperme i pospremanje u nekakve banke... A da bi se eksperimentiralo u "proizvodnji perfektne djece", ko mesnatih kobasica... na traci. Vođenje ratova i ubijanje ljudi zbog njihovih zdravih tjelesnih organa. I puno, puno sličnih gadosti a zbog pukog eksperimentiranja na ljudima.  

Sjećam se priče jednog dobrog poznanika. Pred koju godinu je isti imal (tako priča) zanimljivo iskustvo s čovjekom s kojim je odrasel u istom selu i kojeg je razumel jedno poprilično dugo vrijeme ko fest dobrog frenda a u najmlađim danima čak i najboljeg. Iako ga u 5. razredu zasjekao motikom po glavi. S vremenom, ovaj mi se dragi poznanik pitao da li je ona nesreća zasjecanja motikom u glavu bila uopće slučajna!?   

Pred koju godinu je tom čovjeku dao administrativna prava za sukreiranje fejs stranice njegovog rodnog sela. Bivši prijatelj nije bio rođen u istom. Poznanik mi se dosta potrošio na kreiranje stranice i potrošio jako, jako puno vlastitog vremena. No zašto mu je uopće dao spomenuta prava? Zato jer se ovaj drugi uvijek "busao u prsa" kak samo on zna voljeti ono selo. Pričao je poznaniku mi priče o njegovim čestim putovanjima iz Njemačke u selo im, te prepričavao tamošnja događanja. Nekako ga uvjerio da on njegovo rodno selo može imat rađe nego on sam a kaj je dakako velika i gnjila kvrga gluposti. Možemo selo doživljavati na razne načine ali nitko ne može nit smije reči da ga voli više nego moj poznanik. 

Primitivno i bijedno ponašanje bivšeg frenda nije ga u stvari trebalo iznenaditi. Bivši je uvijek bio takav,  podmukao. Volio olajavati druge iza leđa. Bio tužibaba. Rado presvlačio "uniforme". Pronalazio društvo koje ga je rado slušalo i popljugalo valjda sve njegove prljavoće ogovaranja. Zbog neslaganja sa stavovima mojeg poznanika o ondašnjoj političkoj stvarnosti u Hrvatskoj pisao je najgnjujsnije gadosti na fejs stranici poznanikovog rodnog sela, o poznaniku mi, na stranici ka kojoj mu je ovaj poklonio u najboljim namjerama pristup. Pozivao na bunu suseljane protiv poznanika mi. Po ko zna koji put, primitivizam denuncije na višu potenciju!  

Bivši prijatelj mojeg poznanika je jednog dana otišao iz Njemačke u glavno mjesto općine im u Hrvatskoj, bavit se dakako - politikom. Mojeg poznanika pitalo dosta ljudi kad se vraćal u ono mjesto, pitali ga zajednički im poznanici iz mladosti - da kaj je z onim jednim!? Rekli su nešto kao da nije normalan kaj priča i kak se ponaša... Došel je iz Njemačke u koju je kak vrlo vrijedni omladinac komunističke partije i aktivist-udarnik na mnogim omladinskim radnim akcijama zbrisal u zadnji čas pred rat (dobivši papire oženivši suseljanku koja je zbog njenih roditelja imala već njemačke papire) došel dakle iz Njemačke, po stavovima skoro pa kak pravi ustaša (njegova se retorika promijenila za 100% od retorike i djela mu od prije) i sa, u Njemačkoj stećenim, navikama rada i uređenosti, i isto počel primjenjivat u političkom mu djelovanju na nivou općine... Moj poznanik navodno ne zna nit ga već dugo ne zanima zbog čega sve te frustracije i primitivnosti.

U biti strašno... djeca s odrastanjem, step by step, mutiraju u nakaradne zvijeri spremne na neljudima svojstvene načine odnositi se prema pripadnicima iste vrste živućih oblika! 

Ovdje dio prepisivanja dva bivša frenda na fejsari iz godine 2015. Dio nije sačuvan zbog brzine odvijanja cijelog nemilog događaja. Moj poznanik više ne zna točno na osnovu čega je njegov napadač počeo vrijeđanja ovakvim ispadom: 

"Evo da malo reklamiramo našeg prijaetelja Ksavera i njegovo mišljenje kad se ne slažete sa njegovim pisanjem (mišljenjem). Pazite on spočitava ljudima što su otišli (ZBRISALI) i odlaze (BJEŽE) u inozemstvo

Ovo je Ksaverovo pisanje gdje spominje penziće. Kao što se vidi on svoje "prijatelje" (?) naziva životinjama (jer jedino se životinje kreću u čoporu a sebe stavlja u poziciju jadnika, bijednika, nesretnika, siroćeta odbačenog iz čopora (jer životinje ne trpe ljude) koji je jedino čovjek i na ispravnom putu. Jedino on kao čovjek od nas životinja ima pravo na svoje mišljenje koje je jedino ispravno te jedino on smije drugima prigovarati. Stavlja ljudima posrane krune po glavama a da svoju ne želi pogledati. Pozdrav."

Ovdje Ksaverov odgovor koji je svojim tonom i sadržajem odgovora htio smiriti strasti probuđenog demona u bivšem prijatelju:

"Pa to je isto glupost. Iako sam i sam kakti u dijaspori, ne znam zakaj bi netko iz dijaspore trebal krojiti sudbinu ljudi u domovini!? Čitam ovdje (misleći na ukupnoj fejsari) zbilja svakakve vrste trtljanja! Treba tam bit i imat muda za bivstvovanje i opstanak, i krojiti tako i vlastite sudbine... I sad se pitam, svi ovi kaj se spremaju zbrisati iz HR, misle li i oni kao i ovi sad iz dijaspore da je bolje zbrisati a onda iz sigurnijeg odstojanja voditi rasprave i odluke o onom tamo odakle sad bježe? Kak to?"

Ksaverov bivši prijatelj, odnosno jezik demona u njem je pisal dalje ove riječi :

Gospodine Ksaver ne možete poistovječivati ostale možda sa sobom jer nisu svi zbrisali kako Vi tvrdite a samim time i obmanjujete javnost sa neistinama. U životu za svaku odluku treba imati muda pa tako i raditi u inozemstvu a svoju zaradu trošiti u Hrvatskoj. Sve što imamo i šta smo napravili je u Hrvatskoj i toga se ne stidimo a nije nam ni žao i na sve to smo platili dobar porez državi i još uvijek plaćamo. Državljani smo Republike Hrvatske sa privremenim boravkom u inozemstvu pa sa tim imam i pravo odlučivati tko će i kako odlučivati o nama i našoj imovini. Onaj tko nema ništa (nije stvorio ništa) u Hrvatskoj njemu je tak svejedno šta će se u Hrvatskoj događati. Mogu slobodno donijeti i zakon da se svima koji rade u inozemstvu oduzme imovina ili da jednostavno moramo platiti ulaznicu kad idemo doma ili da budemo obilježeni sa trakama pa kad dođemo kupiti kruh da taj isti moramo platiti duplo itd. E moj prijatelju, život nije piskaranje po fejsu ili papiru a papir sve trpi, život su problemi nekome manji ili veći a za svakog osobno njegovi su najveći.

A piskaranje po fejsu nekome donosi prihod i promociju meni osobno ne ali mi ni ne treba jer to nije moj naćin zarade a ne treba mi ni samopromocija. Piskaranje po fejsu i tvojoj stranici sela sam preuzeo iz entuzijazma i ljubavi prema istom ali kad sam shvatio zbog čega je stranica napravljena od piskaranja sam odustao mada materijala ne nedostaje. Malo mi je trebalo više da dođem na čisto jer koristoljublje od sela  nikada ne bih tražio niti tražim. Pozdrav."

Ksaver je bil poprilično pogođen vrijeđanjem koje se svelo na njegovu osobnost. On se, kako tvrdi, nije nikada svojim javnim nastupima na internet socijalnim mrežama koristio direktnim vrijeđanjem niti političara niti bilo koga drugog s kime se nije znao slagati. Postavljao je u 90% slučajeva jedino i samo pitanja o pravilnosti djelovanja i određivanja zakona kao i provođenja istog. Te upozoravao ukupnu javnost na moguće nepravilnosti u socio-političkim odnosima. Na ljude, pogotovo prijatelje ili bivše prijatelje se nikada nigdje nije javno obrecnul, iste etiketiral i prozival nakaradnim i podsmjehljivim nazivima. Izgleda stilovi komuniciranja ove dvojice su uistinu bili različiti. Ksaverov bivši prijatelj nije recimo našao za shodno da svojem ondašnjem još skoro pa prijatelju piše privatnim kanalom i objasni mu da se s njim ne slaže o onm kaj piše o politicu u Hrvatskoj, odnosno da ga možda upozori na greške il da ga pita kako je to ovaj uopće mislio kad je ono pisao, objavljivao!? Ne. Odlučio se namjerno za denunciranje ne na Ksaverovom profilu - jer tamo su filteri pa to ne bi izašlo vjerojatno u javnost, nego na, od samog Ksavera poklonjenoj mu stranici na administriranje, a kako bi prije svega što više suseljana im bili eto obavješteni tko im treba i mora bit vođa, kome se smije vjerovat, u koga se i opet treba prstom ciljat! Najprije na žalost samog Ksavera je spomenuta stranica jednog malog sela bila stalno obnavljana njegovim osobnim prilozima - jer se nitko nije uključivao u rad same strance kako je Ksaver od početka priželjkivao, a nikako ne zbog njegove  samodopadnosti kojima hoće tušit ljude. Da bi stranica ostala zanimljiva i skupljala što više obožavatelja, istu treba stalno obnavljati. O tome drug bivši prijatelj nije nikada imao pojma. I to nije smio biti nikakav problem, jer "samo svi ljudi sve znaju". U radnom timu pokriva jedan drugoga i njegove manjkavosti a kako bi tim postao i ostao jakim...    

Ksaver je nakon ove psihopatološki bolesne rasprave zabilježio ovo prvo za sebe 2015. a s njegovim dopuštenjem ja to sad objavljujem i ovdje:

"Načini zanimljivih vrijeđanja: a) promoviraš malo-malo pa opet - od srca iskreno - čovjeka i starog frenda, a on ODJEDANPUT, ne slažući se tvojom pisanom digitalnom izjavom - o politici u Hrvata općenito - ti veli (iako ste se dugo znali i kolko-tolko i kad-tad štovali) od prilike "ah dobro kaj ja znam, ja sam samo penzić a ti intelektualac", a dobro znamo da sam nikakav intelektualac i da se kao takav nisam nikada nametal i preseraval... Da jesam, to bi bila dimenzija gluposti koja, zamisli, čak niti meni ne bi dobro stajala. Osim toga, kaj je netko ikada negdje čuo ili čitao da sam penziće na bilo koji način omalovažaval? Molim? Osim toga, zašto je on već sad penzić?; b) Ne pozdravljajući moju izjavu o politici, a koja nije ciljala na nikoga ponaosob  niti sam ikoga na taj osoban način prozvao, budem posprdno nazvan "gospodinom" - od čovjeka koji bi i te kak trebal znati da mi do gospodstva kao nekakve više forme društvenog staleža nije nikad bilo, i da sam naravno sin vrlo siromašnih seljaka s brdovitog Balkana (koji su mi u zibaću dali neke posebne vrijednosti). I samo kao takav putujem po svijetu... Daleko po svijetu. Po svijetu u kojeg ovaj neće nikad imat šanse prismrdit. Jedan od njegovih mnogih strahova je letjeti zrakoplovom. Lako je bilo doći iz Njemačke, busati se u prsa, sa šuškama mahat relativno naivnim ljudima ispred nosa, ljudima bez večih iskustava putovanja i rada u drugim zemljama i pričati priče. Dok ovi uzdišu u čudu i vide ga velikim do vrha planine...  Nismo se promijenili. Niti ja niti on. On je čoporativno s društvom i u autima odlazio na selske zabave u jednom pravcu, ja pješačio kroz mračne šume, kiše, po snijegu - u drugom pravcu! On i ono njegovo društvo nije čak vjerovalo da ću položiti vozački od prve (zbog dugog pješačenja mi po šumama valjda). Il zbog toga kaj meni tatakei i mameki nisu imali penez da mi kupe avteke kad sam bil balonja, kak su kupovali njihovi njima. I on danas manje-više rado čoporativno, a ja opet više-manje, ne! Posrana kruna njegovog napada je da bude toliko slobodan da me na digitalnom zidu one stranice napadne imenom i prezimenom i da mi objašnjava kako sam predugo na fejsu i da nemam valjda pametnija posla. Sve to naravno čini, s profila koji nosi ime vlastite mu žene! Moram si "pročačkati fejs prijatelje", možda ima još koji profil. Jedan od onih tipa "srce od krumpira", "samotetrapakiranje" il "flourescentno ništa"... 

Ova me priča, ovaj dokument, i te kak podsjetil na najnoviji događaj na istoj fejsari. Događaj s frendom mi iz realnog života. Imamo različita viđenja i stavove kaj se tiče virusa i svega oko istog a prije svega o sve većem otuđenju slobode ljudi. Na to se nadovezuju još neke druge, po mene osobno jako problematični događaji i društvene komplikacije u kojima se nalazimo i koje su definitivno pred nama. Kao rođeni kreativac sam od uvijek bil dakako slobodni mislilac. Nikad me nitko nije vrboval za neke ideje, niti me ikad zanimalo slijepo slijeđenje nekoga il nečega. Za to jednostavno nemam talente. Utuvil sam si u "tintaru" da ak već sam ne znam bit vođa, vodilo me se bu teško "žedna preko vode"! Da se moji prosječnog mozga zdravoseljački stavovi poklapaju s idejama i stavovima nekih drugih ljudi to je naravno moguće al da se s istima djelomično poklapaju zato jer sam studiral i predal se po normalni svijet stranim idejama, to nije istina, to mi se nikad ne može prišit nit nakeljit. A u nemoći razumijevanja i ignoriranja onog kaj ljude smeta, u kaosu osobnih emocija i svekolikih strahova pojedinaca, isti primaju odjedanput sve na osobnom nivou. Kao da se njih osobno za nešto proziva ako se sumnja recimo u kakvu bakteriju, virus, GMO, 5G, TTIP, ubijenje šuma i uopće, života na zemlji. U pozadini su uvijek crni, beskrupulozni poslovi, beskrupulozni profit. To je moje mišljenje. Neki dakle zauzimaju pravilan stav, stav kojeg propisuje vrhuška. Oni preuzimaju rado ulogu zaštitara poretka oduzimanja slobode mišljenja, oni su odjedanput ti koji te bez pardona nazivaju lažljivcem, glupim teoretičarem zavjera, jednostavno budalom, razočaranjem sezone... Pitam se da li su svi na neki način kupljeni da se tak postavljaju ili je to samo njihova vjera?! Njihov strah za malo života koji tak i tak ne pripada njima nego smrti, ne njima nego prolaznosti, ne njima nego stvoritelju... 

Osjetil sam i te kak, već jedno duže vrijeme da neki moji fejs-frendi (neke od njih znam kraće il duže vrijeme i osobno) reagiraju uvijek i samo na neke moje određene objave, na neke na koje se odmah bacaju ko gladne zvijeri na komad krvavog mesa. Kao da su plaćenici, pripadnici online gestapoa... Primjetil sam isto da su skloni i druge pratiti i poduzeti neke valjda "obavještajne" radnje... Dakle kaj se događa? Objavil sam i opet jedan post koji se jednom mojem bivšem frendu nikak nije svidel. Radilo se čini mi se o 5G problematici u Osijeku i praćenje osumnjičenih za kršenje nametnutih restrikcija po pitanju slobode dronovima. Odmah me počel dribljati ovim riječima: 

"Ma kakvi veliki poslovi, na čemu si ti to Vlado, daj malo i nama pošalji da i mi letimo."  

Odgovorio sam:

"Ja postavljam samo pitanja... drugi uglavnom odgovaraju... jer za sad dišemo drugačiji zrak... kak bu dalje, bumo vidli - slijepi kod zdravih očiju! Eto, skoro opet pa poezija..."

On će na to:

"Ti siješ paniku i strah, i to potpuno bespotrebno, imao sam nekli dan neugona iskustva zbog leta dronom, upravo zbog takvih kao ti koji siju paniku i strah. Čovjek je mislio da sam jedan od tih velikih igrača koji je njemu došao snimiti pšenicu. Dakle stvarno više nemam živaca. Odeš na blok."

Pisao sam:

"Dobro... ak ne ide drugačije... kaj bum sad. Iako mi je dakako žal... da bi se prijateljstva mogla i smjela pobrkat zbog ovakvog kaj... prežalosno! Ja sam ovdje podjelil pitanje jedne gospođe i usput postavil i sam pitanje i zaključil da JA NE ZNAM... to je uistinu dobar razlog da se mene blokira."

Dao mi je još jednu šansu:

"Svojim objavama koje su sve do jedne lažne vijesti širiš nepotrebnu paniku i strah. Stvarno si ti razočaranje sezone. Neću te blokirati ali evo da znaš."

Pisao sam:

"Pa žalosti me uistinu to saznanje. A još žalosnije mi je saznanje da oni kojima nije dato da misle kao jedno i da budu perfektan dio JEDNOUMLJA, da ti i takvi jednostavno budu odstreljeni. Bez pardona! To je prestrašno... virus je malecka beba prema takvim psiho-normativima! Ja ovdje nikad nikoga nisam popljuval kad je djelil informacije s kojima se ja niti u ludilu ne znam poistovjetiti, koje ne mogu nit znam pozdraviti... želim nam i dalje svima skupa zdravlja bilo koje vrste. srdačni pozdrav!"

Vrlo bezobraznim manevrom je vapil za pojačanjem, tj. htel u raspravu uvuč dvije žene koje vode jednu udrugu i kod kojim smo Rajka i ja prošle godine imali skromni nastup. Htio je valjda rasturit prijateljstvo u začetku, nas i njih. Pazi ti ovo, zimal ih je, uvlačil u agresivno-napadačku "igru":

"Pitaj I.B i I.I. one drže radionice za klince o medijskoj pismenosti pa neka ti objasne sto činiš krivo. Uživaj. Rasprava je završena."

Ove žene su se do danas javno oglušile na njegov poziv. Što o svemu misle ne znam niti trebam znat! No, uključila se jedna poznanica mi iz mladih dana. Pisala mu je:

"Gospodine, Vlado ne širi nikakvu paniku. Dron vam je letio iznad sela Paljevine. Muž je pilio drva kad ga je vidio . Nitko ne sije paniku već je to živa istina. Snimali ste i to se zna. Zato se ne pravite naivni. Znate i sami da je snimanje dronom zabranjeno. Zato malo manje pametujte, jer bi se to snimanje dronom moglo i prijavit." 

Na to će moj bivši frend:

"Vidim da vi isto sve znate. Vas ću blokirati da nemate problema sa mnom. Uživajte. I čuvajte se virusa."

Ispod jedne druge objave od jedne dugogodišnje stručnjakinje koja je pisala ne ono što je dio službene zavjere a po pitanju virusa rasprava se prije svega s ovim istim, ali i nekim drugima, vodila ovak. On je odmah, prema službenoj liniji pisao:

"Piše gluposti. Kratko i jasno." 

Nakon toga je jedna gospođa koja relativno često komentira ono što postavljam i šeram, pisala: 

"Ja pročitala cijeli njen članak a i od dr. Sladoljeva i dosta razmišljala o tome... zaključak... ima tu dosta i istine, no, pojedinci ne mogu utjecati na cijeli svijet... šta ti Vlado misliš?"

Odgovorio sam joj:

"Ja tu ne mogu naravno bit pametniji neg Ti... ali prestrašno mi je kako se denuncira ljude, znanstvenike, dugogodišnje iskusne radnike na polju o kojima se ovdje radi... s lakoćom se izjasnimo o nekima od njih koji nama (iz tko zna kojeg razloga ne pašu tako da ih nazivamo "glupacima". Previše je "slučajnosti" a da bi sve moglo bit slučajno. Na ovakvom stanju društava zarađuju u pozadini sigurno isti koji i inaće zarađuju. Ukupna se problematika mora prije svega, moja je procjena, sagledavati s ekonomske strane... kad ovo prođe, a neće tak skoro (a cijelo vrijeme će netko nešto raditi u pozadini) bit će bojim se velke frke i tarapane..."

A onda sam dodal:

"Pred koju večer sjedimo na klupi, Rajka i ja, promatramo skoro pa skroz čisto nebo ovdje u Liechtensteinu... kad ono, vidimo male svjetleće "loptice" koje se linearno kreću jedna za drugom na istim odstojanjima jedna od druge. Prvo smo nabrojali petnaest njih pa onda osamnaest... ova se druga grupa kretala u drugom pravcu... i sad kad ja to nekome velim i kad se taj netko na to nasmije ko da sam zadnji debil i da ne znamo kaj smo vidli, to mi ne sjeda baš najbolje. Znamo da Musk i njegovi kompanjoni upravo postavljaju mreže satelita negdje gore u orbiti a cilj je da cijela zemja bude dakle umrežena. Na površini zemlje se moraju postaviti antene jer sateliti bez toga u orbiti nemaju nikakvog smisla... djelovat će se na promjenu života na zemlji a ne u orbiti! To se sve zna, to nisu nikakve tajne... sateliti se lakše i bolje valjda mogu postavljati u orbiti ako se zaustavi promet zrakoplova... to se učinilo! Antene se na zemlji lakše, bolje, brže postavljaju ako se udalje potencijalna grupiranja ljudi koji su si umislili da im antene štete pa si zamisle da bi trebalo dizat frku i protestirat pred vladom... ovako ne mogu... mogu pisat od doma kaj ja znam kaj sve ne ovdje i na sličnim socijalnim mrežama, no promjenit ne mogu ništa... ovo su procjene jednog relativno budnog prosječnog promatrača ukupnosti. Ja pojma nemam dakako kaj bi točno mogel taj ukupni cirkus bit i značit... ali sigurno nije samo ono za kaj se MORA MISLITI da je!

Nadovezala se jedna Ivana i poslala mi jedan video kojeg sam već gledao. Pisala je:

"O svemu tome i znanstvenici znaju premalo da bi donosili zaključke. Jest da je znanost nova religija, ali mnogi savjesni znanstvenici ne donose ubrzane zaključke jer još ne znamo dovoljno o tom virusu. I to je sasvim pošteno! Mediji su uglavnom preuzeli ulogu širenja senzacionalizma i proglašavanjem svakog stručnjaka iole različitog mišljenja zastupnikom teorije zavjere..."

Odgovorio sam joj:

"Ma da, znam nešto o tom gospodinu... prestrašno je kad se odmah i bez pardona sve takve etiketira i proglašava protivnicima istine i ne znam kakvim sve ne teoretičarima. U međuvremenu po cijelom svijetu ima puno previše znanstvenika koji misle nešto sasvim drugo od onoga kaj je WHO prodala i nametnula svim vladama svijeta kao jedinu istinu a ta se pak činjenica ne može zauvijek zanemarivati... ne mogu se zanemarivati sva znanja i iskustva stručnih i iskusnih ljudi a koji nisu na liniji sustava!"

Uključio se u raspravu opet moj bivši frend. Pisao je:

"Najvjerovatnije ste vidjeli Muskove satelite koji bi krajem godine trebali proraditi i vidjet se na mobitelu. Eto još jedno zračenje. Još jedna urota. A sve da bude brz i jeftin možda i besplatan internet na cijeloj kugli zemaljskoj. Osim ako ne vjerujete da živimo na ploči koju Bog vrti na gramofonu .

Bio sam malo zatećen da je riječ "Bog" ispisao velikim slovom "B". Odgovorio sam:

"Ne znam kaj sam videl al znam da sam videl ono kaj sam opisal. Internet neće bit gratis... svašta... vjeruješ u to? Zašto bi bil gratis? Sve smo mi to već zdavnja platili! Samo se uvijek sve prikaže kao da je to za dobrobit čovječanstva... a nikad na niti kojoj tehnološkoj revoluciji nije profitiralo čovječanstvo nego samo nekoliko njih. Čovječanstvo - to je najprije polje puno konzumenata."

Ivana nam je dobronamjerno postavila dvije poveznice koje obrađuju problematiku 5G mreža. Bivši je frend pisao:

"Puno stvari je i danas gratis. Recimo fejs. Ne plaćaš ništa. Isto i Google koristiš besplatno. YouTube isto besplatno. O ćemo pričamo!?"

Odgovorio sam:

"Pa google-u sam dal i drugima masu svojih privatnih podataka, kao i svatko od nas, dozvolio sam im da me prate kad mirišem ljubičice u liechtensteinskim šumama A TO SU VRIJEDNOSTI, niti jedan se film na youtube-u ne može gledati a da se ne posrče dio propagande A TO MI ODUZIMA VRIJEME - a vrijeme je novac... ja to tak vidim i razumijem."

On će ovak:

"Pa nemoj to koristiti. Nemoj gledati YouTube. Eto jednostavno. Zaključaš se u kolibu i sve odjebeš."

Ja na to ovak:

"Pa sad... to ne bi bila najlošija opcija!"

Taj hrabri čovjek nagovarao je zatim sve strašljivce - iz njegove perspektive valjda dobronamjerno - na slijedeće:

"SAVJET ZA SVE KOJI SE BOJE TEHNOLOGIJE! Odmah isključiti mobitel, zamotati ga u alufoliju i zakopati metar ispod zemlje. Ponoviti to sa svim električnim uređajima. Nakon toga otići u divljinu izgraditi brvnaru i živjeti u skladu s prirodom. Ne javljati se više na Fejs i pustiti nas da krepamo živeći s blagodatima modernih tehnologija." 

Odgovorio sam:

"Dobar savjet zlata vrijedi! Hvala." 

A onda se javila jedna gospođa iz Njemačke a rodom iz istog kraja odakle sam i ja i čiji me sin kako mi je pisala pozna. Pisala je slijedeće a što se odnosilo na svijetleće loptice koje sam spominjao:

"Nešto slično smo promatrali moj muž i ja jesenos u jedanaestom mjesecu ali bila su samo 3 svjetla. Pricali bratu a on nas ismijao, kaže snimaju nas svemirci da vide šta radimo. Nismo više nikom pričali do sada."

Vrlo sam zahvalan kaj se ova gospođa na tom mjestu otvorila i odala njezin događaj zbog kojeg je bila već ismijana, od njezinog najbližeg roda! Takvi smo. To nam oduzima snagu, to nas straši... U onom trenutku nisam znao ništa drugo da joj napišem do li: 

"Razumijem vas..." 

U spiku se uključil zatim još jedan pametan čovjek. Jedan kojeg cijenim. Dakako. Pisao je:

"Prestao sam ovaj tekst čitati negdje na kraju prve trećine. Ne znam kako bih to drugačije rekao, ali to što netko ima diplomu, ili što se nekada nečim bavio... vremena se mijenjaju... ljudi prolupaju... ova žena, kao i mnogi drugi iz protuepidemijskoga tabora, naprosto lupaju ko Maksim po diviziji. Kao netko tko se dugo bavi statistikom, samo ću ti reći: Strpljenja, strpljenja, strpljenja mi dajte, jer utjehe nema u žurbi. Sve će se vidjeti, bez brige."

Odmah sam mu odgovorio:

"Imam jednog dobrog poznanika u Berlinu s kojim sam se uživo družil na konferencijama u nekoliko zemalja Evrope, koji je isto fest dobar kaj se tiče stastistike, matematike, programiranja aplikacija a koji je nedavno izračunal nanovo sve kaj sustav u Njemačkoj da javnosti na vidjelo i on dolazi do sasvim drugih i drugačijih spoznaja nego službenici. Naravno da mu nije, kak i sam piše, do jeftinog teoretiziranja po pitanju bilo kakvih zavjera... Kak si kaj z njemačkim? Mogel bih ti poslati možda preslik njegovog zanimljivog razmišljanja!"

Na što je isti odgovorio:

"Još je prerano za bilo kakve izračune jer je to dinamički sustav koji je još uvijek u procesu. Virus je marljiv ko pčelica, samo ne skuplja pelud nego živote."

Pisao sam kratko nakon toga slijedeće:

"Slušal sam na njemačkoj telki raspravu u kojoj se postavilo između ostalog slijedeće pitanje: AKO JE UISTINU KRIZNO VRIJEME ONAKVO KAKVIM GA SE OPISALO I PLASIRALO U JAVNOST ZAŠTO SE NIJE SAZVALO SVE RELEVANTNE SNAGE - i sve stručnjake a ne samo one bliske vladajućima - I NA PANELU U KOJEM ĆE MOĆ SUDJELOVAT I ZAINTERESIRANA JAVNOST (JER O NJOJ SE UPRAVO RADI) RAZMOTRITI SLIJEDEĆE ZAJEDNIČKE KORAKE - A NE DA STOŽERI VODE STVAR PO POLITIČKOM KLJUČU VLADAJUĆIH... Kod njih se točno zna da je ministar zdravstva postavljen od strane farmaceutike i da je, u skladu toga, njihov vatreni lobist - dakle plaćenik jedne industrijske grane koji određuje tko, šta, kud u ova i ovakva vremena!!! Jel takvo ponašanje vladajućih u krizna vremena vama normalno? Meni ne!"

Zanimljiva je spoznaja da na isto nije nitko reagirao.

Kad sam djelil fotke koje je u Zagrebu fotografiral jedan mlađi čovjek koji je mislil da je fotografiral 5G antene u Maksimiru javil se opet naravno moj bivši frend: 

"Kad zaživi 5G tehnologija onda će je ti svi koji su danas protiv koristiti i uz pomoć nje upozoravati na štetnost 6G ili neke druge"

Pokušal sam argumentirati z ovim:

"Da, jer će na to bit primorani... jer će morat opet kupovati sve pripadajuće proizvode jer inaće neće imat pristup k ničemu... oni koji si to neće moć priuštit bit će ismijani od onih koji će si moći priuštit sve, riječima "tko vam je kriv nesposobnjakovići"!

On je mislil ovo:

"Što ti to moraš kupiti. Ne kužim. Tko ti je držao pištolj na glavi i tjerao te da bilo što kupiš? Stvarno smiješno i tužno istovremeno."

Ovdje moja pozicija toj njegovoj primjedbi:

"Pa neke stvari već se ne mogu dakle pratiti, ne možeš si u liechtensteinskom busu kupit kartu kod vozača nego moraš imat aplikaciju na "pametnom" telefonu. I sad, ako nemaš telefon a nisi obavezan da ga imaš, moraš se u vrijeme corone švercat u busu a kad te kontrolor uhvati moraš platiti kaznu. Ovo je sad najbanalniji primjer naravno ali takvih ima jako puno... dakle primoran si imat "pametni" telefon... plaćat mjesečno određenu lovu za pristup mreži..." 

Ljubav je konačno pukla ovak. Nakon djeljenja jedne fotografije koju više ne mogu naći, javio se odmah stražar i zaštitnik sustava od ovakvih neodgovornih primata kakav ja već jesam. Javio se ovim jako nevaljalim sadržajem:

"E da, i ta fotka se već tjednima šera internetom tako da teško da je od jučer osim ako ne putuju kroz vrijeme ti koji te jebu." 

Molim? Ti koji me jebu? Opaaaaa... 

Pisal sam mu:

"Oslobodi se neprimjerenih i nepotrebnih glagola kad komuniciraš sa mnom. Ne sjećam se da sam ja ikad s tobom komunicirla tak. Jesam li? Nisam (jer nemam zakaj). Imamo različita mišljenja o različitim stvarima, pojavama... gdje je problem? Hvala."

Naravano. Nije našao hrabrosti nit ljudskosti ispričati se. Pisao je samo:

"Ako me trebaš javi se na mail. Stvarno nema potrebe da gledam tu tvoje objave. Uživaj u svome svijetu."

Odgovorio sam odmah:

"OK. Može... Ne znam kaj te spopalo u zadnje vrijeme? Sorry, stalno me napadaš! Drž se. Vremena su zaguljena kak znaš. Nema smisla da se DOBRI ljudi glođu međ sobom bez veze."

To nije pročital jer me u međuvremenu već blokiral. Nek pati vječnost! 

Neki blokiraju frende (iz realnog života) pa se hvale na profilima im - još jedan manje! Jel to znak novog "biti normalan"?

Ova se primjedba relativno svidjela ljudima a na koju sam dodal slijedeće:

"Blokirani budu zato jer jedan ne može razumijeti stavove drugog - o bjelosvjetskoj zavjeri, pa to je u biti smiješno!"

Jedna je Dalmatinka to prokomentirala ovako:

"To je tako kad nemaš život pa virtualni svit zaminiš stvarnim. Ponekad ne mogu virovati koliko ljudi mogu biti odlijepljeni od prirode i društva."

Primjetil sam da "teoretičari zavjere" uopće nisu arogantni il agresivni. Oni drugi i te kak! Zakaj pak to?

Ivana je mislila:

"Ovi drugi su praktičari zavjere, opakiji nego teoretičari."

Odgovorio sam:

"Pa ljudi moji... iako znam mogućnosti svakakvih zločestoća mozgova, ostanem zatečen svaki novi dan... A TEK JE POČELO!"

Ivana:

"Kontrolirani kaos je dobra podloga."

Jedan Tomislav iz jedinog Zagreba je mislil na to:

"Ljudi su u biti dobri. Oni drugi žele biti zabavni. Treba im se nasmijati."

Odgovorio sam:

"Smijeh jača imunitet zar ne? I čini čovjeku dobro... svakom čovjeku! Arogantni i agresivni ljudi mogu isto bit dobri... svojim partnerima, svojoj djeci... grupi (il krdu) kojem pripadaju... 

Tomislav:

"Svi su dobri na svoj način..."

I ovdje je moja bila zadnja, ali ne baš vrijedna ponovnog spominjanja.

Uistinu vjerujete da se proizvodnja i izvoz oružja u vrijeme corone smanjio?

Ima još zanimljivog štiva! Vidi molim ovdje: Paradoksi, Paradoksi 2, zero, Bilbao, Reading Balkans, FB crtice, Dubai19, Francuska, Mini pakao raja, Sram, Blog o Čazmi, Večeras, U planinama, VERDINGKINDER u Švicarskoj, Singlice, Božić u HR, Šarova, Izlet, Dnevnik iz muzeja, Blicalo me, Dr. W.Piechocki o umjetnosti V.Franjevića; V.Franjević izlaže u J.Koreji; Tri bisera; Dokumenti iz vremena vještica; Navod Hermanna Görringa; Privilegija; Susret; Sastajalište; Rajka o Vladi; Vlado Franjević - član upravnog odbora UDA direktora; Ljubav (ni)je čudo; LLM Dnevnik (I-XII); ...