18. kolovoza 2021. nisam radio u muzeju pa sam iskoristio predivan dan za šetnju visokim planinama Kneževine Liechtenstein. Ovako visoko, sam, u hodu, dosad još nisam bio. Ovdje ćete naći nekoliko (možda ćete se složit) krasnih fotodokumenata s tog mi "planinarenja".
Otišao sam oko 13.00 sati da se ispušem i da iznojim ljutnju zbog tehničkog pregleda auta i razgovora u garaži koji mi je dal do znanja da će me i opet oderat. Rajka se ne može pentrati ovak visoko u brege. S nekim pak drugim ići gore bi bilo bez veze. Volim i samo mogu pratiti moju vlastitu dinamiku kretanja - a da ne dobijem teško liječivog popizditisa (bolest zbog koje se još uvijek ne mora nositi brnjca).
Pored već spomenutog šokiranja od strane one instance i garaže, još me držalo prekjučerašnje i jučerašnje lagano šokiranje whiskeyem. Friški zrak i provjetravanje nore mi glave je bilo prijeko potrebno!
Prije nego sam se odvezao u brdo, do malog jezera u mjestu zvanom Steg (Šteg) u općini Triesenberg, nazvao sam sina misleći, možda bi mi se on volio pridružiti u ove vrste avanture!? Nije mogao jer je bio u Austriji.
Joj, jako će mi nedostajati idućih devet mjeseci u kojima će boraviti u jednoj tam EU zemlji. Fest daleko od mene. Dripac! Umjesto da ode tolko dugo u Hrvatsku i tam nauči konačno jezik svih "pametnijih" :) Balkaneza. I da se druži s dobrim ljudima kojima bi se - ako bi trebalo - mogao bez ustručavanja obratiti za pomoć il bilo kakvu potporu a samo na osnovu... Ma dobro, nema sad to više veze... Da, malkice sam frustriran zbog tih i takvih obiteljsko-kulturološko-socioloških deficita i "nelogičnosti". Ali kaj bum sad? Opet si rezal žile? Niti sam nisam ostal dugo u obiteljskom gnijezdu. U obitelji koja to i nije baš bila. U najprimarnijem smislu. Kao niti naša... Skroz nekak "zbrčkana i kaotična"...
Prije neg kaj sem krenul na put sem poslal poruku dragoj u Zagreb i obavijestil ju gdje ću... I gdje će nać ostatke mojih ostataka, ak me pojede liechtensteinski hrvatožder-međed. Nadam se da će međ ostacima u tom slučaju bit i pozlaćena mi desna naušnica i vjenčani nam prsten. Zube imam od keramike. Dva samo. Kakva je tržišna vrijednost keramičkih zubi jednog od najpokretljivijih umjetnika na liechtensteinskoj sceni, ne znam.
Moja najdraža Zagorka nije bila posebno vesela mojom idejom o samotnom planinorenju. Valjda jer od onda kad ju je lavina samo za malkice promašila, ima poseban respekt prema visokim bregima.
Kak se vidi na fotografijama, vrijeme je bilo baš super za šetnju. Malo oblačno a malo sučnanog razdoblja, oblačići i oblaci kaj su se zakačili na planinskim vrhovima, vodopadi i kamenopadi, krave, psi, uzbuđeni a blaženi svisci (nisam ih nikad ovak puno videl).
Na samom početku puta sam odmah sastal jednog starijeg gospodina kojeg uživo nisam videl puno godina. Liechtensteinac koji živi u istom mjestu gdje sam ja najduže živio boraveći ovdje - Triesen. Pital me da l ga se sjećam i pričal mi o jednoj mojoj izložbi na kojoj se navodno nacvrcal. Smijali smo se.
Nikad prije nisam bil u Pfelzerhütte gore na vrhu jednog brega. Baš to mi je ovaj put bil cilj! Nedaleko samog cilja sam razmišljao odustajati. Baš kad sam bio najumorniji uzbrdica je bila sve strmija. Ne baš najzdravija mi pluća su skoro eksplodirala, srce mi već počelo tutnjat tak glasno da su mi se uha zaštopala od unutrašnje buke. Zastajao sam, pogledavao na sat i ponavljao sebi:
"Možeš ti to Vladek, možeš..."
Baš nekako točno u 17.00 sati sam se popeo tu zadnju rutu. Misleći, točno u 17.00 sati prekidam pentranje bez obzira da li stignem do te kućice tam il ne. Popeo sam se, ugledao kućicu i stao skoro pa oduševljen. Vidio sam ju. Nekih 100-200 m ispred mene. Rekoh sebi:
"Ne idi tamo jer ako zasjedneš ovak bolan i umoran pa popiješ pivu, u jednom komadu se morti u dolinu vratil nebuš. Ti nori tvrdoglavec."
Ne mogu reč da si mozak nisam provjetril. I na trenutak zaboravil one vrste jad. No sad me sve boljelo kaj se za me držalo... (kak bi rekla jedna vrlo mi draga, često spominjana i citirana). Možda sam se pritiska mogel i pametnije oslobodit. No nit mi je draga dakle bila doma, nit sam imal ništa slično plaboy časopisu.
Vraćajući se natrag, vidio sam mjesto kojim sam prošao a na kojem se, kad sam prolazio nizbrdo, nalazila hrpa obrušenog kamenja. Najveći komad ko moje dvije pametne glave. Dakle ne ko dva glavića ili glavice (luka), nego dvije gla-ve! Važna razlika...
Ima još zanimljivog štiva! Vidi molim što sakrivaju ove poveznice: hrvatska 21 Zaboravljamo digitalizacija svega, protuzakonistost, Zmaj, (Ne)razumijevanje, Trorez O imunitetu U bolnici luxemburg2020 nevjerojatno a istinito lovanje u mutnom intervju 230520 prije nego me blokiraju venividivirus-2, venividivirus, Paradoksi, Paradoksi 2, zero, Bilbao, Reading Balkans, FB crtice, Dubai19, Francuska, Mini pakao raja, Sram, Blog o Čazmi, Večeras, U planinama, VERDINGKINDER u Švicarskoj, Singlice, Božić u HR, Šarova, Izlet, Dnevnik iz muzeja, Blicalo me, Dr. W.Piechocki o umjetnosti V.Franjevića; V.Franjević izlaže u J.Koreji; Tri bisera; Dokumenti iz vremena vještica; Navod Hermanna G...