Rode

(Konačno) Rado prenosim. A to, dopuštanjem autorice ovog priloga, cjenjene ravnateljice Centra za kulturu Grada Čazme, Jadranke Kruljac-Sever. Isti je prilog bio već objavljen 24. kolovoza 2008. u radio emisiji pod nazivom Čazmanika. Ovdje pokušaj osvješćenja dobrih, i posebne hvale vrijednih zalaganja u borbi protiv zaborava. 

Bijela roda postaje spolno zrela u svojoj četvrtoj ili petoj godini života. Prvo leglo ima 1-2 mlada, sljedeća do 5, ali ima primjera i sa 6 mladunaca. U godini ima samo jedno leglo. Gnijezdo može težiti i do dvije tone (isti par se najčešće vraća u staro gnijezdo, ali ga može zauzeti i drugi par). Izgrađuju ga i hrane mlade oba roditelja. Ako jedna od roda izgubi svog životnog druga, ostaje sama u svom gnijezdu tijekom cijele gnijezdeće sezone. Mladunci će si po povratku sa selidbe potražiti gnijezdo ili izgraditi novo u okolici do najdalje 25 kilometara od matičnog u kojem su se izlegli.

Bijela roda, čovjek i močvare

Bijela roda je jedina ptičja vrsta koja živi slobodno u prirodi, a ekološki se usko vezala uz l j u d e. Naime, ona gradi gnijezda isključivo u ljudskim naseljima i to tamo gdje su ona u blizini područja s hranom. Na području Hrvatske bijela roda smještava 70% svojih gnijezda na krovove i dimnjake stambenih ili gospodarskih kuća, 26% na stupove električne mreže i 4% na drveće. Smještaj gnijezda bijele rode na stup niskonaponske i srednjonaponske električne mreže poznat je problem na cijelom području gniježđenja ove vrste. Takav izbor mjesta za gniježđenje ugrožava ovu vrstu i prouzrokuje ekonomske štete. U Hrvatskoj je uočena ista pojava: npr. u okolici Đurđevca 1975.–1984. g. brojnost je smanjena za 59 %, u okolici Slavonskog Broda 1970.-1984. g. za 51% , itd. Danas ih više nema oko Zaprešića, Sesveta, Samobora, Duge Rese, Vojnića i Otočca.

Razlozi nestajanja roda su neprilike na područjima gniježđenja u Europi i na selidbenim putovima i mjestima zimovanja u Africi: 1) promjena klime 2) gubitak staništa vezanih uz prehranu (civilizacijski razvoj, industrijalizacija, melioracije i regulacije vodotoka, itd.), 3) gubitak mjesta za gniježđenje (nestanak kuća sa slamnatim i trščanim krovovima, masovni razvoj pocrijepljenih i popločenih suvremenih krovova, tjeranje roda od strane vlasnika kuća stavljanjem posebnih naprava na dimnjake i rubove krovova kuća, itd.), 4) trovanje pesticidima (smanjenje količine raspoložive hrane, otrovanja uzimanjem zatrovanog plijena, gomilanje pesticida u tkivima roda, poremećaji u prehrani i drugo.

Rušenje rodinih gnijezda nije rješenje problema u odnosima između ljudi i roda, a niti je dozvoljeno prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 30/94). Prema ovom Zakonu bijela roda je u Hrvatskoj trajno zaštićena vrsta ptice te je zabranjeno njezino ometanje ili uznemiravanje u prirodnom životu te rušenje gnijezda, uništavanje jaja, ubijanje mladih ili odraslih ptica (članak 12). Svako kršenje ovog Zakona, a prema "Pravilniku o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama" za bijelu rodu se naplaćuje 14.400 Kn.

Rode u čazmanskom kraju žive i vraćaju se svakoga proljeća. U Hrvatskoj je u jeku popisivanje roda. Ovih dana smo i mi popisivali rode koje žive i gnijezde se u našem kraju inače vrlo pogodnom za život svih močvarica naročito oko Česme, Glogovnice, oko ribnjaka u Siščanima i drugih voda našega kraja. 

U našem kraju ima minimalno 56 gnijezda u kojima su ove godine živjele najmanje 232 rode. Najviše gnijezda – njih 29 ili 52 % rode su izgradile u Siščanima. Tamo je živjelo ukupno 122 jedinke – 58 odraslih i 64 mladunčadi – čučavaca. 

U čazmanskom kraju rode najviše grade gnijezda na krovu štaglja i štale – minimalno ih je 33 ili 58.9 %. U Siščanima se znade na jednoj štali naći po dva gnijezda – svako s jedne strane građevine. U nekom se dvorištu nađe po 4 gnijezda – dva na staji, a dva na kući. Tako obitelj Laščak u Siščanima ima ukupno 4 gnijezda u svojem dvorištu s 15 roda. Tri su para roditelja imala 7 mladih dok se jedan par ove godine bavio uređivanjem gnijezda i vlastitim preživljavanjem. 

Ukupno se u našem kraju na krovovima kuća nalazi minimalno 9 ili 16.5% svih gnijezda. Rode se vole gnijezditi i na električarskim stupovima pa ih uz pregledane prometnice brojimo ukupno 13 ili 23% u našem kraju. Do ukupnog broja od 56 prebrojanih gnijezda – ostalo je jedno ili 1.6 % . To je ono općevačko – izgrađeno na stablu, a u njemu je ove godine roditeljski par podigao tri mladunca. 

Evo nekih zanimljivosti koje su nam ispričali naši sugrađani u čijim su dvorištima rode živjele već desetljećima, a i ove godine. U Bojani je ove godine u jednome gnijezdu živio samo par odraslih. S proljeća su iznesli jaja, ali im je treća – ljubomorna roda – pobacala sva jaja iz gnijezda. Kod kućnog broja 95 u Siščanima je gnijezdo na stupu u kojem jedna roda prezimljuje. U Siščanima je jedna invalidna roda čija je noga nastradala vjerojatno od kosilice, ali i jedna slijepa. 

U Siščanima je i jedno gnijezdo već toliko otežalo da povija krovište štale na kojoj je izgrađeno. Zanimljivo je gnijezdo u Dragičevcu ispod ili unutar kojega je mnoštvo ptica pjevica izgradilo – kao poluparaziti - mnoštvo svojih gnijezda.

Siščani, u kojima je najviše gnijezda roda , nemaju ta gnijezda pravilno raspoređena. Sva su smještena između stare, napuštene zgrade osnovne škole do Doma Gospodarske sloge. U donjem dijelu sela koje je bliže vodi, nema više niti jednoga gnijezda uočljivog s prometnica. 

S obzirom na broj kuća i stanovnika, najviše roda po glavi stanovnika ima selo Zdenčec.

Obitelj Trgovac u Zdenčecu je svojim rodama pripremila izniman temelj za gnijezdo. Kada su preuređivali obiteljsku kuću na čijem je krovištu bilo gnijezdo, na konj za piljenje drva stavili su izgrađeno gnijezdo tijekom ranoga proljeća i prenijeli ga na krovište staje u istom dvorištu. Rode su najprije nekoliko dana obilazile novo gnijezdo te ga napokon prihvatile i od tada se nanovo vraćaju u isto gnijezdo. 

I iz drugih priča prepoznajemo da ne treba uništavati gnijezda. Dovoljno je preseliti ga nekuda u blizini gdje vam neće smetati. I rode će se vratiti jer vole i cijene vašu blizinu. 

U Dragancu Gornjem i Komuševcima obitelji roda su ove godine doživjele tragediju. U jakom vijoru 24. lipnja srušeno je jedino draganačko gnijezdo: mama roda je ozlijeđena kao i mladunci. 

Srušena su i oba gnijezda u Komuševcima i mladunci su u oba odmah uginuli. I ženke su stradale, jedna smrtno, a dvije su teško ozlijeđene. O tim ste rodama mogli čitati u Večernjem listu. Povrijeđenu mladunčad i odrasle rode je Melita Kupsjak Androlić otpremila u Zaprešić u Društvo za zaštitu divljih životinja. Zbog unutarnjih ozljeda mladunci su uginuli dok su se odrasle rode oporavile uz veterinarsku njegu. 

Još zanimljivosti

Osim bijele rode, u Hrvatskoj se gnijezdi i mnogo rjeđa crna roda. Najviše crnih roda ima u Baranji i Kopačkom ritu. Ipak, jedno gnijezdo crne rode uočeno je na drvetu u Bosiljevačkom brdu. Ove je godine par crnih roditelja othranio dva mladunca – čučavca. I Josip Škopac iz Dereze kaže da nekoliko crnih roda dolazi na druženje s patkama u derežanski kanal. 

Zanimljiva je i priča iz Zdenčeca. Ona se odnosi i na one kaznene odredbe koje se vežu uz uništavanje gnijezda, ali i čišćenje dimnjaka. Naime, jedna je obitelj roda gnijezdo izgradila na dimnjaku kuće. Kućevlasnik nije potpaljivao peć da ne omeće rode. Budući da je dimnjak neupotrebljavan, nije dopustio ni dimnjačaru da ga čisti, pa ni da omeće rode. Budući da je i čišćenje dimnjaka zakonska obveza, dimnjačar je prijavio kućevlasnika koji je platio kaznu sudcu za prekršaje. 

Najtopliji dio priče o rodama u čazmanskom kraju ispričali su ljudi u čijim dvorištima rode žive već generacijama. Oni su pokazali neobičnu pažnju i ljubav prema životinjama koje su znak da je naš kraj još uvijek prihvatljiv za život – da nije zagrađen za ovu osjetljivu močvaricu – a tako ni za ljude. Još kada bi svaka od bijelih roda donijela našem kraju i po jedno dijete onako kako to čini u crtićima – i natalitet bi se čazmanskoga kraja bitno povećao – najmanje tri puta. 

Glazbena podloga ove (ondašnje) Čazmanike je bio valcer iz baleta "Labuđe jezero" Petra Iljiča Čajkovskog jer još nitko nije skladao tako poznati valcer roda. A gracioznost njihova držanja i osjećajnost koju iskazuju tijekom cijeloga svojega života, sigurno to zaslužuje.