· 

Reading Balkans 5




ČITAJ PRVO PRVI NASTAVAK - OVDJE


 

Danas je u stvari već 15. rujna 2019. Sjedim na balkonu našeg iznajmljenog stana u Schaanu. Na diktafonu slušam vrlo hrapav, skoro pa R&R boje glas. Pišem ono što sam akustično zabilježio:... 

 

Danas je već 31. listopada 2019. Tek sad nastavljam dalje. Ne mogu se sjetiti nit ne znam više što me je sve sprećavalo završiti ovu priču prije. Pišem sjedeći u kuhinji s pogledom na nikuda i ništa. Jasnoću pogleda na van mi lome zavjesa i mrak. Pijuckam ne baš posebno dobro talijansko vino. Slušam s diktafona slijedeće pripovijedanje:

 

"Danas je utorak, 10. rujna 2019. Sjedim na plaži. Sad evo sam. Rajka nudi rado njeno tijelo suncu. Kraj vode. Pijem pivu. Prema plaži smo krenuli oko 13.00 sati. No prvo skrenuli u galeriju Ivana Meštrovića. Po prvi smo puta bili tamo i divili se prekrasnom zdanju izvana i iznutra. Uključujući dakako i Meštrovićeve radove. Dan ko stvoren za uživanje. Kad smo bili u galeriji nazvala nas gospođa Ivana Perkovac s državnog radija Glas Hrvatske koja nas je intervjuirala za potrebe istog radija."

 

Taj je intervju trebao biti emitiran u emisiji dva dana poslije a da li je tome uistinu tako i bilo, do danas ne znamo. 

 

 

 

 

Slijedi opet glas s diktafona:  

 

"Jučer, u ponedjeljak, smo se šetali u istom pravcu. A jer je jučer galerija Meštrović bila dakako zatvorena, spustili smo se do ove plaže gdje smo i danas. Ista se nalazi u biti dolje, preko puta galerije. Sjedeći kraj mora smo se malo opet oraspoložili, jer nam raspoloženje, šetajući se dosta dugo u pola dana po suncu, strovalilo u crnu rupu moralnog podruma. U grad smo se vraćali laganom šetnjom pored mora. Šetajući se tako naišli smo na predivni park iznad ACI marine - bivše katoličko groblje! Isto je bilo, kako nam je jedan mladić na ulazu objasnio, valjda 1945. preorano od ili partizana ili komunista. To nije isto zar ne?! Na tom bivšem groblju nema ničeg od groblja osim kapele i križa. Kosti su dakle ispod tog prekrasnog parka punog prekrasnog drveća. Iznad preoranih kostiju, humusa obogaćenog mineralijama ostataka mrtvih ljudi, na zelenoj površini trave trče danas posebno obućeni i ušminkani klinci. Ženidbe su. Susreli smo tri para koji su se upravo vjenčali... Pratili su ih profesionalni fotografi."

 

Kulisa za fotografiranje tog i takvog čina je uistinu bila perfektna, savršena skroz. Te trenutke posebne ljepote ću još dugo nositi u sebi. Kao i Rajkino smješkajuće lice. Dobro se osjećala. Osim što joj se ponekad pričinjavalo kao da izviri ispred nje pokoja kost mrtvaca. Rajka je fantast. Gledala je previše filmova strave i užasa.    

     

12.10.2019

Slušam glas:

 

"Malo je prije podne. Spremni smo za put. Nešto prije nego smo to planirali. Jučer smo bili još jedanput na plaži. Napisao sam ne onoliko pjesama koliko sam mislio da hoću. Ali niti manje od tog. Boravak ovdje je bio za mene osobno življenje prije svega vizualne i akustične poezije, pospremanje iste u unutarnje mi akumulatore, inspiriranje trenutkom samog bivanja na tom za nas specijalnom mjestu, u specijalnom okviru. To tako sad i ovdje pospremljeno isplivat će u pravo vrijeme na površinu. 

 

Sinoć smo bili u jednom restoranu odmah u blizini gdje smo noćili. U nedostatku inspiracije palo nam na pamet da naručimo platu mješanog mesa s krompirićima i salatom. Baš smo bili nekak jako gladni. Razočaranje kvalitetom i onda cjenom istog ne želim ovdje nadugačko razvlačit. To je zajeb. Da bi bolje a jeftinije jeo moraš i ovdje imati naravno, u potrebno vrijeme, autohtone ljude na svojoj strani - prave Splićanke i Splićane."

 

Velikom manjkavošću boravka u Splitu nalazim to da se nisam sastao s kolegama i kolegicama a s kojima sam to dogovorio i predvidio. Šteta!        

 

 

    

Vraćajući se natrag, skrenuli smo prvo do Skradina misleći da bi bilo lijepo jedanput zajedno posjetiti slapove Krke. Tu smo bili jako zatečeni toj jednoj poprilično negativnoj strani turizma. Ne bih u detalje jer znam da ljudima nije lako živjet od ničega više. Ovdje mislim na one koji svoj posao rade korektno. U sistemu kakav već eto je, svatko pokušava zajebati, zmuljati dođoše što je brže moguće...   

 

Poslije toga, ne treba me više pitati kako, našli smo se u malom jako zanimljivom mjestu Brinje. Volimo zalutati u Hrvatskoj ponekad u mjesta gdje nismo nikad dosad bili i najčešće se oduševiti novim saznanjima o ljepoti prirode i bogatstvu povjesnih događanja kojima svjedoće mnogi spomenici kulture o daleko prošlih vremena. 

 



Kommentare: 0