ČITAJ PRVO PRVI NASTAVAK - OVDJE.
5.9.2019.
Štefan Brajković je objavio još jedan novinski članak. Vidi ovdje. Veliko i srdačno hvala.
Jučer smo se relativno kasno ustali. Nastavio sam pisati dnevnik, obrađivati video zapise i fotografije. Šetali se gradom. Na Rivi je more poprilično smrduckalo. Rajki se okrenuo želudac. Nismo ostali dugo šetali. U prolazu locirali muzeje i galerije koje bi trebalo posjetiti.
Danas u četvrtak, 5. rujna, sam objavio najnoviji pisani prilog u obliku bloga. Poslije podne se šetali Marjanom. Prekrasan pogled pucao je na sve strane. Napravili smo puno fotografija i poneki video zapis.
Nazvala nas cjenjena Ivana Perkovac, urednica Hrvatskog radija „Glas Hrvatske“. Dogovorili smo se da će nas nazvati ponovo u ponedjeljak a kako bismo se dogovorili za vrijeme kad će nas nazvati u utorak a kako bismo dali interju za radio.
6.9.2019.
Slušam svoj glas koji se čuje iz diktafona:
„Rajka je inspirirana. Ne znam da li da to pozdravim ili… Uslijed inspiracije joj ne da me samo u pisanom obliku gnječi, mijesi, ogovara i malim joj tabanima gazi, nego… Ma nema veze...
Pozitivno smo iznenađeni organizacijom dostave plina i odvozom smeća. Skupili smo zanimljiva iskustva što se toga tiče. Samo malo nakon što sam nazvao Maju i rekao joj da nam je nestalo plina pa mi Rajka nije mogla spohati do kraja kruhek, stajao je u vratima mlad čovjek s bocom za plin. Ja baš bio gol u tuš kabini.
Otišao sam dolje u bar i naručio nešto za pojesti. Pitao gospodičnu koja je tu radila kako se i kad riješiti smeća. Rekla mi, e sad ćemo mi to, domahnula tamo nekom vozaču kamioneta koji kruži gradom, ovaj prišao i čekao dok ja nisam trčao po stepenicama gore u stan pa natrag. Ubacio vrećicu sa smećem u kamionet i to je bilo to. Super."
Posjetili smo podrume Dioklecijanove palaće. Rajka ne voli kad šarmiram mlade lijepe žene ali ipak da to ovaj put nisam činio morali bismo platiti karte za nas oboje. A ovak, platio sam samo za sebe. Ili ipak samo za Rajku? Ne znam točno.
Šetali smo se Rivom do zapadne obale. Tamo se parkiraju između ostalog i brodovi - "debele zvjeri bjelosvjetskih mafijaša". Mislim si, nije baš da ne bih rado pronjuškao po unutrašnjosti onakvog jednog broda.
Hodajući zapadnom obalom čitali smo imena i prezimena splitskih olimpijskih velikana kojih ima uistinu jako puno. Kako već dolići penzićima, vratili se u stan malo poslije 21.00 sat.
7.9.2019.
Slušam se kako pričam:
„Danas je subota. Oko 15.00 sati smo se konačno ipak odlučili pokrenuti pravac plaže. One na Košjunima. Oko 6.00 sati me probudila grmljavina s bljeskovima i pljuskom kiše. Začudilo me toga da se vrijeme poslije baš dobro promijenilo. S Rive smo se odvezli rikšom do mjesta gdje se spušta prema plaži. Malo nam je blesavo putovati na taj i takav način. No rikšaš Mario nam je objasnio da nema frke, da se ne moramo snebivati, ima on ugrađenu bateriju koju je platio tri tisuće evra. Ne pati se on dakako kad vozi. To je rikša koju vozi bogati poduzetnik a ne indijska i indonezijska sirotinja koju sam imao prilike vidjeti u tim tamo zemljama uživo.
Do Košjuna bi nam bilo ipak daleko za pješačiti. Kako i kad voze autobusi, nismo znali. Mario nam je pričao usput da potjeće iz Livna, da je u Zagrebu radio u Ministarstvu vanjskih poslova, da iza sebe ima dva propala braka, da je imao tešku saobraćajku te da mu se život nakon toga promijenio za sto posto. Usput nam je pokazao mjesto na lijevoj strani ulice gdje se nalazila bivša Titova palaća i Meštrovićevu galeriju na desnoj. Složili smo se da je šteta da se iz te palaće ne zna napraviti biznis i da je velika nesreća našeg naroda da se uglavnom bavi politikanstvom i lošom politikom koja ga je upropastila a da za biznis (osim onih vrsta koji imaju kriminalne karakteristike) uglavnom nema pojma."
Na plaži sam dvaput otišao u bar, tamo popio dvije male pive i napisao dvije kraće pjesme. Dvaput sam ušao u more. Iznad su s vremena na vrijeme prelijetali zrakoplovi. Nazad smo se vratili s autobusom javnog prijevoza. Ta nas je vožnja koštala 22 kune a vožnja rikšom 75. Hodeći od plaže k autobusnoj stanici čuli smo ugodne zvukove malog pjevačkog zbora. Jedan se prelijepi stari brod vozio uz obalu a na njem dečki pjevali krasne pjesme. Sunce je zalazilo i zlatnom bojom obojilo vodu.