· 

Reading Balkans 3




ČITAJ PRVO PRVI NASTAVAK - OVDJE

3.9.2019.

 

Na put smo krenuli u predviđeno vrijeme. Oko 10.00 sati. Vožnja je bila ugodna i sigurna. Vozeći se kroz ličke krajeve smo najedanput ugledali promidžbenu ploću Memorijalnog centra Nikola Tesla. Pitao sam Rajku da li da skrenemo nakratko. Mislila je da bi to bilo super. U Smiljanu smo se zadržačli oko sat, sat i pol. Naše zadržavanje tamo smo dokumentirali fotografijama i kratkim video yapisima. Sam centar i njegova arhitektura, okoliš s potokom u kojem je Tesla možda kao mali naganjao žabe, su nam se jako svidjeli. Htio sam intervjuirati svećenika koji je ispred crkvice telefonirao u jednom trenutku na dva mobilna telefona odjedanput. Mislio sam si bilo bi zanimljivo od njeg čuti autentičnu priču o ocu Nikole Tesle… Pitao sam ga da li ga smijem intervjuirati kako bih zabilježio kratku priču koju nam je već ispričao. No, služba mu ne daje dakako da se na taj način eksponira.  

Jedan mi se djelatnik centra požalio kako država (ako se ne varam) ne financira i više ne želi podržati sam centar te kako je izgradnja, uređenje i otvoranje centra 2006. koštalo 80 milijuna kuna. A da se od tih milijuna dosta i pokralo. Mala lokalna zajednica neće dakako više moći, bez vanjske pomoći, voditi centar i plaćati njihove djelatnike. Muka mi je kad pomislim kako je moguće da su grabež, laž i krađa važniji od dugoročnijeg plana razvoja ovakvog jednog mjesta. Ne znam što bi dalo švicarsko ili neko pametnije društvo od hrvatskog da imaju jednog Teslu! Jednog, jedinstvenog, neponovljivog. Čovjeka koji je došao iz budućnosti kako bi ga naše sitne, jadne, u biti beznačajne prošlosti povukle sa sobom u glib ništavila. 

 

Poslije smo još jednom stali tamo kod Skradina. Tamo gdje se Krka ulijeva u more. Imali smo predivan pogled na one vode. Mislili smo da bi bilo dobro u povratku barem nakratko stati i približiti se krkinim slapovima. 

 

Negdje oko 25 km prije Splita smo prema dogovoru s Majom nazvali njenog supruga Miru koji nam je objasnio gdje ćemo se naći u samom Splitu. Sve je funkcioniralo najbolje i prema dogovoru. Čekao nas je na crvenom skuteru i vozio se ispred nas sve do mjesta gdje ćemo biti smješteni - u samoj staroj jezgri grada, Bosanska 11. Istovarili smo robu i preparkirali auto u ulicu Ljudevita Gaja. Tamo se ne plaća parkiranje. S Mirom smo popili piće na pjaci. Nije mi dozvolio da platim rundu.           

 

Štefan Brajković je objavio novinski članak. Vidi i čitaj ovdje.  


PROČITAJ SVAKAKO I SLIJEDEĆI NASTAVAK - OVDJE


Kommentare: 0