21.2.2020. UZALUDNA OPOMENA.
Za vrijeme pauze ručka otišao pojesti samo sendvič. Sjeo za stol za kojim je sjedil Makedonac iz jedne od mojih prijašnjih crtica ovdje. Rekao je da će sutra bit još toplije. I pričao mi kako je u Portugalu gledao jahače konja koji u areni zabadaju koplja i igle u bika. To je inaće navodno službeno u Portugalu zabranjeno. Tako da Portugalci ne jašu one konje u portugalskim arenama, nego Španjolci! Vraćajući se natrag u muzej srel sam jednog nasmijanog čovca kojeg srećem već možda 20 godina na ulicama i po poljima. Šeće se napumpan medikamentima. Kad sam ga prvih nekoliko puta srel, djeloval je jako utučen, odsutan, mrgodan i poprilično spuštene glave. Možda sam jedan od rijetkih koji ga je uvijek u prolazu tretirao kao vrlo normalnog, pozdravio ga, izmjenio s njim po koju riječ... Danas ovaj čovjek zrači boljim zdravljem. Čovjek koji nije zaboravio moje ljudsko ophođenje. I nakon valjda 20 godina smo stranci, ne znamo jedan drugome imena... Samo (sad već) nasmijana lica.
23.2.2020. UZALUDAN PROTEST.
Ne znam kak vi, ali ja osobno, nikad nisam imal potrebe svoju unutarnju pokvarenost, svoje mizerne ljudske primitivizme, pokazivat u okvirima nekakvih... kaj ja znam... tradicionalnih obreda recimo > a koji bi onda kao štitili moju zjebanu dušu, tj. oprostili ĐUBAR-DUŠI mi... Nisam nikad znal u takvom čemu sudjelovat, uživat, takvog kaj promovirat... Morat ćete se jednom SVI SKUPA javno izjasniti da li ste ZA UKUPNO ZLO ili ste protiv njega! A ne ko pikčice, pardon, pičkice čkomit, okretat glavu u stranu - u vlastitoj gluposti misliti da se (niti) to vas osobno ne tiče! DIO SMO ISTE ENERGIJE! Nemoguće je da ono kaj se tebe LUĐAKA tiče, mene uopće ne... Kad bih bil mason i ovo sve napisal, da li biste mi lakše vjerovali? Da sam se (u)za(ne)redil u kakvu uniformu, da li bi ste mi lakše vjerovali? Da su moji preci bili ustaše, partizani, (buba)švabe, komunisti, (bilo kojeg sustava) ratni profiteri - a kaj nisu > nitko od njih - i da sam sve ovo "namljel", da li biste mi lakše vjerovali? :) Čudne ste biljke! Patuljci nad patuljcima koje sve manje razumijem! (Znam > i to je samo moj problem).
29.2.2020. SJEĆANJE I OPOMENA.
Jučer je i Bugarin Dimitri posjetil naš muzej ovdje u Vaduzu. Bil je poslovno u Liechtensteinu - sastančio u firmi Hilti! U small talk rundi sam mu povedal da sam bil u Bugarskoj daleke 2003. U Sofiji, Plovdivu i kratko u samostanu Rila. U ono vrijeme kad je Picula bil još ministar koji je posjetil veleposlanstvo RH u Sofiji a zbog čega se pripremila fešta u veleposlanstvu na koju sam bil pozvan i ja. Na feštu sam dopeljal grafičara Masahira Fukudu i suprugu mu Yoko. Ovaj je već iduće godine pobijedil na grafičkom bijenalu u Splitu. Nagradno pitanje glasi: odakle potjeće ondašnji veleposlanik RH u Bugarskoj (kojemu je Fukuda poklonil grafiku kad sam ga dopeljal na feštu)? Potpitanje: Misliš da nisam uvijek bil Hlebinec?
NIKAD MI NISTE (a kamoli u me) VJEROVALI! NIT ZAMISLIT SI MOGLI DA ĆU VAS BAŠ JA - AK ME PRATITE - ODVEST U SVJETSKA BESPUĆA!
Dodao sam k tome ovo: ja sam moj put korektno platil! Vas pak molim da svoju djecu i unučad ne učite osuđivat druge ljude po izgledu i porijeklu! Nakon svega kaj sam prešel, kaj je samo malo od Vas uživo prešlo, imam pravo, iskustvo i nekaj znanja to Vam smjeti preporučit! (Ne aplaudirajte mi zbog ovog sad tu. Drugi će... Iskreniji ljudi!)
Znam da toga niste svjesni ali SUTRA će, JUČER bit!
3.3.2020. Na ovo gore se nadodalo lice broj jedan slijedećim riječima:
"Bravo, majstore"
Odgovorio sam:
"Imam tak ponekad bljeskove... Nekima je baš zato čudno zakaj sam i pored bljeskova fest glup..."
Lice broj jedan je pisalo:
"Ma dajte nemojte, ali ljudi koji se znaju, kao Vi, šaliti na svoj račun, nisu nimalo glupi, naprotiv. Pogotovo ako su još i Moslavci!"
Ja se raspisao:
"Ma da, baš ne volim kad se ljudi ukoče u nekakvim ego-sado-mazo "važnostima"... točno znam kako je baš SVATKO od nas i ranjiv i vrijedan poštovanja i nevažan za stabilnost svemira... zato ne razumijem svekolike primitivizme. pogotovo od "učenih" a često i akademskih ljudi. ja nit jedno nit drugo... osim, jedino i samo, bogat svekolikim iskustvima!"
Lice broj jedan se raspisalo također:
"Iskustva su više od svih akademskih diploma, to sam se puno puta osvjedočila, kao i Vi. Simpa mi je Vaša opuštenost, pozitivnost i duhovitost, a tek razni talenti... Koje bi Vam diplome to dale?"
Opet ja:
"Hm da... kad se samo sjetim... poprilično puno godina nakon kaj sam završil Školu primijenjenih umjetnosti sam se jenput okušal na prijemnom na ALU u Zagrebu! bil sam 22. na listi (primalo se čini mi se 12 ljudi). to dakle i nije bil neki "poraz". i bil po mene (kako će se ispostavit) u biti - spas! ili "spas"... (u sve se može i smije sumnjat). da sam bil primljen, ostal bih tu u vrijeme rata a isti ne bih znal preživjet! pokupil sam prnje i otišel... u "nepoznato"! a onda stajal na svjetskim pozornicama rame do ramena z jako vrlim međunarodnim akademskim građanima koji su me (koliko znam) uvijek razumijeli kao - dio njih! :) čudni su puti. kaj je, je... nego, znam da to niste znala > najbolju ocjenu na prijemnom na ALU sam dobil za moj pismeni rad, od vrlog Matka Peića!"
Isto (žensko) lice broj jedan:
"Wow, bravo! I nije fulal, prepoznao je dar. Dobro je da niste izgubili vrijeme na formalno obrazovanje, a stekli neformalno koje Vas je sasvim lijepo izgradilo."
Drugo (žensko) lice, lice s kojim sam išel u osonovnu školu u Čazmi:
"Vlado, uvijek si bio malo suspektan po pitanju znanja. Drugačiji od nas, a i boja kose te odavala. Iskrene čestitke na tvojim dostignućima."
Zahvalio sam se. Drugo je lice (koje iza sebe ima moždani udar) što sa sadržajem njezinog pisanja nema dakako veze, je dodalo:
"Danas je prošlo a sutra ko zna da li ću dočekat."
Ja sam na to dopisao:
"Pa da... i zakaj zbog toga "dizat tolku frku"!? zakaj se ne opustiti u uživanju dara u nama a koji se zove ŽIVOT SVAGDAŠNJI? a pritom ne gaziti druge slično takve živote... UFF!"
Treće žensko lice iz Dalmacije se uključilo sa slijedećim riječima:
"Već davno svjesna... danas će sutra biti jučer."
Četvrto (a prvo muško) lice je mislilo:
"Danas je samo danas i da nas nema danas bi bilo za one kojih ima."
Peto (a žensko) lice se također inspiriralo i zabilježilo slijedeće:
"Nikad ga nije bilo, nikad ga neće biti a ipak postoji."
7.3.2020. PRIJEVOD Z NJEMAČKOG.
"Ovo sam našel zanimljivim pa sam prevel: "Uvođenje poreza na corona virus sprećava sigurno njegovo širenje. Kod CO2 to već funkcionira."
10.3.2020. SVIJESNOST, ENERGIJA, ZNAKOVI.
Objavio sam slijedeći tekst:
"Kako funkcioniraju energije slanjem znakova? Jučer nađem u kaputu zgužvan papir s brojem telefona naj frenda mi... Pomislim, trebal bih ga konačno opet kontaktirat. Danas ujutro dobijem tužnu vijest, umrla mu sestra - jedna od mojih naj frendica."
Ispod iste objave dodao sam:
"Kad sam ju prošle godine posjetil, prošetali smo se do vrta joj. Ona na štakama... Poklonila mi paradajze! Zdrave, jako fine paradajze... Dobro je izgledala. Vjerovao sam da će se izvući! Šalila se na svoj način i račun. Pokazivala mi neke ljekovite trave i objašnjavala njihova djelovanja. Mislio sam imala bi o čemu pričati z Rajkom. To je jedna od tema koja i nju zanima i o kojoj puno zna. Rekla je da je inaće spremna prepustit se volji Božjoj... Sjećam se da se nikad ničeg nije bojala."
Javio se jedan Zagorec z ovom primjedbom:
"Ja vam kažem...Živimo svaki svoj dan kao da je zadnji...Jednom ćemo biti u pravu... Netko prije, netko kasnije... Najogavniji su oni koji misle da će živjeti vječno i da će nešto sa sobom u grob odnijeti... Neće... Nejasno je jedino što je u njihovoj glavi?"
Jedna je Ljiljana mislila:
"Eto baš tako funkcionira. Nisi slučajno našao papirić već je energija vibrirala do tebe."
Odgovorio sam:
"Da. U to vjerujem i to znam. mi nešto osjećajniji tipovi registriramo to jednostavnije. papirić je bil zgužvan i jedva sam pročital čiji je to broj. Skoro sam ga već bacil a onda ipak, obratil pažnju..."
Ljilja:
"Da baš tako osjećajniji ljudi mogu osjetiti te finije, ranije energije bilo pozitivne ili negativne."
Nadovezao sam se:
"Jedne noći tako probudilo me nekakvo lupanje. mislio sam, sanjao sam. ujutro me oko pola 8 nazvao bratić i rekao da nam baka s kojom sam bil posebno povezan i koja me othranila i odgojila, one noći umrla. u drugoj sam sobi na podu našao zidni sat koji je pao sa zida kad je, od mene oko 1000 km udaljena, umrla jedna od najvažnijih osoba u životu. sat je stao na 4. vjerojatno vrijeme kad je izdahnula. ludilo u svemu je ipak ovo: zadnji put kad smo se vidli fotografiral sam nju i kćerku mi. iza njih na zidu je visio sat. naravno, s kazaljkom na 4!"
Ljiljana:
"Da sve je to zapravo tako. Samo rijetki vjeruju. To znam da sat stane kada osoba umre."
Jedna druga frendica je pitala:
"Vlado jel ovdje riječ o..."
Odgovorio sam potvrdno. Onda će ona opet:
"Bila kod nje u nedjelju da ju vidim, ali je spavala. U ponedjeljak sam saznala da je umrla. Moje dijete ju obožavalo. Danas na sprovodu, uh jako teško. Vidjela i brata joj nakon puno godina. Još na tako velikom sprovodu nisam bila. To ti je ukratko. Otišla jedna divna osoba i prijateljica."
Jedna žena iz Dubrovnika je pisala:
"Energije su čudo ali ih malo ljudi razumije ili ignorira. Slična sam iskustva imala, samo su kod mene bili snovi."
Moje su zadnje riječi o ovoj temi bile ove:
"Oni koji ne razumiju, u svojoj nemoći, pokušavaju ismijavati ono što i onog koga ne razumiju!"
Jedan od mogućih scenarija: prikovat će nas u stambene jedinice. Prozor u svijet će bit internet. Onda će ga isključit! Dobro da nisam ovisan samo o njemu. Ima toga još...
16.3.2020. Ovo gore se komentiralo na slijedeći način. Prvo je jedna Čazmanka iz Bjelovara pisala:
"Što se mene tiče - može čim prije."
Jedan novinar i možda bivši frend (nikad se ne zna) je pisal:
"To si pročitao ispod članka o ravnoj zemlji i ljudima gušterima."
To sam našao vickastim pa mu odgovorio:
"Nemoj lagat..."
Jedan je Čazmanac pisao:
"MAD MAX je sve bliže."
Ja sam dodao na to:
"Baš je istog jedan frend jučer spomenul... Misleći da bi mogel razumijeti slične reakcije... Taj frend je inaće jako smiren čovjek."
Jedna je žena mislila:
"Danas su već zlobnici od ljudi hakirati nastavni program djeci. Pa neko stvarno treba dobiti pravu koronu."
Mislio sam da je pametno na to dodati slijedeće:
"Davno smo već, s razvojem novih tehnologija, u specijalnoj vrsti rata... Nekima ta činjenica ne sjeda baš najbolje..."
Ona je mislila:
"Škola je za hakere baš nezanimljiva ali su zlobni i pakosni."
Pisao sam:
"To se slažem naravno... To je fest bolestan čin! Razumijem hakere kad pokušavaju razbiti sisteme banaka, opljačkati iste... Igrati se modernih Robin Hudova, ali ovakvog kaj... Ma dajte... ALI... Baš tu vidim šansu za rastrežnjenje... Digitaliziranje SVEGA može imati samo i jedino smisla za JEDNU CETRALISTIČKU SVJETSKU VLADU! Pa nek me se imenuje kak god hoće... Naviknut sam na to..."
Jedna druga žena se osvrnula na ovaj način na spomenuto hakerstvo u školi:
"To su klinci iz srednje napravili dišpet..."
Pisao sam na to:
"Ma i neka su... Treba i sisteme uvijek kontrolirat, "štrapacirat", navest na to da ostanu budni! Klinci dolaze kak sam već objasnil - iz budućnosti - a ne kak ih se uglavnom samo nažalost shvaća - iz "luknje"!
Isti onaj Čazmanac je pisao:
"Orwellova 1984 nakon 36 godina Veliki brat je tu."
Na to sam pisao:
"Da. Sve ono kaj smo gledali pred puno godina kao SiFi je bilo u biti "predskazanje", objava o tome čime ćemo se u budućnosti morat nosit. Sve nam se lijepo serviralo i objasnilo - u različitim "paketima nečega". Uvijek je bilo ljudi koji su "dolazili iz budućnosti" (sva djeca uvijek DOLAZE IZ BUDUĆNOSTI - njihovim je roditeljima to teško za razumijet) pa nas na vrijeme izvještavali o nadolazećem. Ti i takvi su pak uvijek bili uglavnom ili ismijavani, ili liječeni, ili na drugi način odbačeni na rub društva. Ovdje i sad se postavlja uistinu jako, jako puno pitanja. masa psihologije je prestrašno ORUŽJE! Masa psihologije pozitivaca je lijek, ali masa psihologije negativnog predznaka je, ha čuj, kaj da ti velim kaj, kad znaš i sam."
Moslavka udana u Podravinu je mislila:
"Mi koji živimo na selu moći ćemo barem uživati u pogledu na livade i druženju sa susjedima preko ograde."
Odgovorio sam joj:
"Ja sam uvjeren da sve ovo, kao i svako zlo, MORA IMAT i nekaj dobrog. Koliko dobrog i kaj to je - bumo vidli. AK (od bljeska) NE OSLIJEPIMO!"
Ona frendica iz Dubrovnika je pisala samo:
"Malo optimizma."
Odgovorih:
"Ne brini. Uvijek sam takav bil > REALNO-RELATIVNO REALAN!"
Ista je trebala izgleda pauzu od uobičajenog tijeka života pa je pisala:
"Imam brdo knjiga koje sam kupovala, eto došle na red."
Čovjek kojeg znam kao pjesnika iz Slavonskog Broda je pisao:
"I onda ćemo cvilit u kutu kao od onog crna guja otrova."
Odgovorio sam mu:
"Ovo je definitivno test poslušnosti. Eksperiment kakav još nismo doživjeli."
On se složio sa:
"Dobro si to rekao."
Jedna gospođa iz primorja je pisala inspirirana mojom objavom:
"I zaključati vrata zauvijek. Orwelova knjiga 1984. napisana je 1948., a brojke su simbolično u rokadi..."
To nisam znao! Na kraju je još jedna gospođa iz jednog sela kraj Čazme, sestra jednog od mojih bivših školskih kolega, pisala:
"Meni danas cijeli dan ne radi."
Prvo sam se pital, a kaj to? Onda sam se sjetil: (i) internet je bila tema!
Ima još zanimljivog štiva! Vidi molim ovdje: venividivirus-2, venividivirus, Paradoksi, Paradoksi 2, zero, Bilbao, Reading Balkans, FB crtice, Dubai19, Francuska, Mini pakao raja, Sram, Blog o Čazmi, Večeras, U planinama, VERDINGKINDER u Švicarskoj, Singlice, Božić u HR, Šarova, Izlet, Dnevnik iz muzeja, Blicalo me, Dr. W.Piechocki o umjetnosti V.Franjevića; V.Franjević izlaže u J.Koreji; Tri bisera; Dokumenti iz vremena vještica; Navod Hermanna Görringa; Privilegija; Susret; Sastajalište; Rajka o Vladi;...