26.6.1998. su ovi moji stihovi bili objavljeni u časopisu HRVATSKO SLOVO
ja
malen dječak
i
proljetna
kišom zgusnuta noć
u bakinom dvoru
popravljam misli
a zatim
orošene obrve i kosu
i svo lice i tijelo
uzdignuto prema gore
unosim u našu voštanu kuću
oh kako je lijepo
stajati na kiši
biti svjestan sebe
smijati se kao pobjednik
ugledah svoju ženu
ljepotićicu
kroz dva staklena prozora
mi
u odvojenim sobama
mi
ničiji zarobljenici
domahujemo si
dopisujemo se
dodvoravamo
onda žena pali cigaretu
miće usnice
tri su sunčeve zrake na usnama
usnama malim napele luk
crni rukavi
dugački
dugi
prelijevaju se preko spomenika
ako jesam
ja sam lijena ptica
visine gubim
gnjilo voće juga ja sam
i nagost nezrela
kada se probudim
pod jastukom sedam mrtvih snova imam
ELEGIJA
PRVI DIO
u kraljevstvu od tišine
budim mrtvu
budim dragu
na usnama od davnine
ćutim nešto slično tragu
miris mrtva ružmarina
preljub samo ptice čine
tako jasno
tako hladno
dvije ruže sred pučine
moje srce tvojeg gladno
u kraljevstvu od tišine
ako sretneš ikad Vesnu
Vesnu ako sretneš nekad
na sjen njenu obrazom priljubi
jer svjest svoju satrla je s puta
ne možeš joj ništa
budi voskar koji voska treba
koji voska treba voskar budi
donijeli smo prvo
ja i moja voljena
jednu veliku zelenu livadu
prostrli je široko ispred i iza nas
livada je bila malo zelenija
ali nismo uistinu spremni bili
zeleno upijati
osjetila se rasprše i isprepletu
zeleno je nevažno
zatim smo na livadu spustili padobran
i naposlije sebe
kao sjene uživanja
odozgo
iz naših trajanja
Kommentar schreiben