HRVATSKO SLOVO


26.6.1998. su ovi dolje Vladini stihovi bili objavljeni u časopisu HRVATSKO SLOVO


crni rukavi

dugački

dugi

prelijevaju se preko spomenika

 


 

ja

malen dječak

 

i

proljetna

kišom zgusnuta noć

u bakinom dvoru

 

popravljam misli

a zatim

orošene obrve i kosu

i svo lice i tijelo

uzdignuto prema gore

unosim u našu voštanu kuću

 

oh kako je lijepo

stajati na kiši

biti svjestan sebe

smijati se kao pobjednik

 

ugledah svoju ženu

ljepotićicu

kroz dva staklena prozora

mi

u odvojenim sobama

mi

ničiji zarobljenici

domahujemo si

dopisujemo se

dodvoravamo

onda žena pali cigaretu

miće usnice

 

tri su sunčeve zrake na usnama

usnama malim napele luk

 

 

ako jesam

ja sam lijena ptica

visine gubim

gnjilo voće juga ja sam

i nagost nezrela

kada se probudim

 

pod jastukom sedam mrtvih snova imam

 

ELEGIJA

PRVI DIO

 

u kraljevstvu od tišine

budim mrtvu

budim dragu

na usnama od davnine

ćutim nešto slično tragu

miris mrtva ružmarina

 

preljub samo ptice čine

tako jasno

tako hladno

dvije ruže sred pučine

moje srce tvojeg gladno

 

u kraljevstvu od tišine

 


 

ako sretneš ikad Vesnu

Vesnu ako sretneš nekad

na sjen njenu obrazom priljubi

jer svjest svoju satrla je s puta

ne možeš joj ništa

 

budi voskar koji voska treba

 

koji voska treba voskar budi   

donijeli smo prvo

ja i moja voljena

jednu veliku zelenu livadu

prostrli je široko ispred i iza nas

 

livada je bila malo zelenija

ali nismo uistinu spremni bili

zeleno upijati

 

osjetila se rasprše i isprepletu

zeleno je nevažno

 

zatim smo na livadu spustili padobran

i naposlije sebe

kao sjene uživanja

odozgo

iz naših trajanja



Kommentar schreiben

Kommentare: 0