HRVATSKO SLOVO

ja

malen dječak

i

proljetna

kišom zgusnuta noć

u bakinom dvoru

popravljam misli

a zatim

orošene obrve i kosu

i svo lice i tijelo

uzdignuto prema gore

unosim u našu voštanu kuću

oh kako je lijepo

stajati na kiši

biti svjestan sebe

smijati se kao pobjednik

ugledah svoju ženu

ljepotićicu

kroz dva staklena prozora

mi

u odvojenim sobama

mi

ničiji zarobljenici

domahujemo si

dopisujemo se

dodvoravamo

onda žena pali cigaretu

miće usnice

tri su sunčeve zrake na usnama

usnama malim napele luk

crni rukavi

dugački

dugi

prelijevaju se preko spomenika

ako jesam

ja sam lijena ptica

visine gubim

gnjilo voće juga ja sam

i nagost nezrela

kada se probudim

pod jastukom sedam mrtvih snova imam

ELEGIJA

PRVI DIO

u kraljevstvu od tišine

budim mrtvu

budim dragu

na usnama od davnine

ćutim nešto slično tragu

miris mrtva ružmarina

preljub samo ptice čine

tako jasno

tako hladno

dvije ruže sred pučine

moje srce tvojeg gladno

u kraljevstvu od tišine

ako sretneš ikad Vesnu

Vesnu ako sretneš nekad

na sjen njenu obrazom priljubi

jer svjest svoju satrla je s puta

ne možeš joj ništa

budi voskar koji voska treba

koji voska treba voskar budi