· 

Paradoksi-2




Dobro došli pročitati prvo prve paradokse! Dobri su... 

 

Ovo pišem i postavljam 2. travnja 2020. Dana u kojem sam se ustal relativno kasno, dobro slikal okupan sjajem sunca na balkonu u tehnici ulja na platnu. Dobro jeo - jer mi je supruga, velki mali majstor kaj se svih mogućih čarolija kuhinje tiče. Smijem se dakle zvat "sretnom gljivom". Da, uistinu sam zahvalan i za ovaj, ovakav dan. "Glückspilz" = sretna gljiva!    

 

Jučer sam se šetal sa sinom ovdje u Liechtensteinu.

U kontaktu sam s kćerkom u Austriji. I ona je dobro. Kćerka supruge mi, je isto dobro.

Jako bih voljel da je svim ljudima dobre volje barem dobro kak je nam. Nemamo ništ osim nas samih ispod transparentnih koža koje vole sunca sjaj.

Iako ne pod istim krovom - uvijek zajedno! I misao, želja, htijenje je snaga! Goli smo ko puži. A znamo da nam se ništa nikada ne može dogoditi. Ništa lošeg... Neka ovozemaljska dobra smo prokockali - to je istina... 


Treniranje strogoće i dosad nikad nepoznato testiranje ljudstva i ljudskosti se nastavlja. Živi bili pa videli - u kaj će nas i s čim mutirati, sastaviti, križati!   

 

Ovdje nekoliko fotografija koje sam škljocnul danas u šetnji pored same rijeke Rajne i njenog kanala u mjestu Ruggell, Liechtenstein.  

 

 

 

U procesu slikanja u zadnje vrijeme sam završio ove dvije slike u tehnici ulja na platnu i veličine 30x40 cm.

 


 

Jučer, 1.4.2020. sam postavil slike moja najnovija dva rada na fejs profilu mi. Pored slike (ovdje lijevo sam ostavio ovu poruku na engleskom: 

 

"Nisam još 100 posto siguran da je ova slika (ulje na platnu) gotova, ali... Vjerujem, Izgleda već sad dobro. Što ti misliš o istoj?"

 

Jedna je Indijka koju znam osobno mislila:

 

"Daaaaaa... izgleda fantastično i više je nego završena".

 

Jedan je pjesnik iz Slavonskog Broda mislio:

 

"Ne znam prijatelju, ti si meštar. Ne daj da ti svršavanje postane problem."

 

Jedna je kompozitorica iz Zagreba koja je trenutno s kćerkom kod njezinih u Križevcima pisala:

 

"Odlično, po meni završeno!" 

 

Frendica u Zagrebu, medicinarka a s kojom sam išel u školu u Čazmi i s kojom se od onda više nisam videl, pisala je:

 

"Meni se čini završena i savršena. Boje su mi super."  

 

Jedna od najgazdarica u Šumećanima kraj Ivanić Grada (kod njih smo već nekoliko puta jeli naj "oblizeke" koje smo ikad jeli u životu) je pisala:

 

"Iskreno, boje po meni super koloristički, prespavaj. Odlična je, ja bi se možda još malo igrala."

 

Jedna Splićanka je komentirala:

 

"Potpiši pa gotovo."

 

Frend, kipar iz indonezijske Yogyakarte kojeg znam osobno od 2002. kad sam bil tam, a s kojim se nisam dugo čuo, pisao je:

 

"Izgleda fantastično... Volim boje"!

 

Grk Georg s kojim također nisam više dugo bio u kontaktu me iznenadio svojom kratkom vrlo pozitivnom primjedbom. Bilo mi je vrlo drago da se javio i stari dobri frend Peter Waters, Australac, pijanist i kompozitor  koji već dugo živi na Siciliji. Znamo se od tamo neke davne valjda 1990. Upoznali se u švicarskom St. Gallenu gdje sam onda živio. Izgleda da mu se ovaj rad baš svidio. Pisao je nešto kao:

 

"Mislim da je gotovo Vlado, i zbilja je supač... ali da bih bio sto posto siguran, moram znati veličinu rada..."

 

Kad sam mu rekao veličinu, pisao je:

 

" E Onda je svakako gotova prijatelju! Fantastična - puna prekrasne energije - slika." 

 

Jedan Bugarin koji nam je svirao gitaru u Zemaljskom muzeju Liechtenstein gdje djelomično radim je pisao: 

 

"Nije jednostavno zaustaviti se i započeti iduću..." 

 

Ove vrste spremnost na komunikaciju i suradnju me emocionalno pokrenula. Pa vi ste dragi ljudi više supač nego kaj si to ponekad možda mislite. Beskrajno sam zahvalan na utrošenom vremenu i dobroj volji. 

 

Do nema dugo je komunikacija s mojom vlastitom voljenom kćerkom bila poprilično na ledu. Led smo počeli odmrzavati i to nam ide zasad dost dobro. Jer je i sama talentirana za likovnost, a (kao studentica medijskog komuniciranja) prije svega za pisano izražavanje (na njemačkom) poslao sam joj obadvije slike na uvid i zamolio ju za mišljenje. Za sliku ovdje gore lijevo je mislila:

 

"Za mene osobno izgleda nekako kaotično ali nalazim lijepim da je tako šarena i da stilom sliči tvojim radovima iz devedesetih. One su mi se najviše sviđale."   

 

Za sliku ovdje gore na desnoj strani, "mala" je pametnjakovićka pametno pisala slijedeće: 

 

"Ovo nalazim kaj se boja tiče totalno lijepim, zrači u isto vrijeme totalan mir a opet i snagu. Izgleda na nešto što se "penje" - nešto kao pozitivna bazična energija koja zrači na cijeli svijet ili tak nekaj. Ili neka pozitivna energija koja se nalazi iznad svih nas i mi gledamo k njoj i želimo joj prići. Odzgor sjaji k nama a mi želimo k njoj."   

 

Vau! Draga moja kćeri... Moramo više surađivati! Znao sam, ti si zlato veliko malo...  

 

Kaj se iste ove slike tiče pokrenuo sam skromnu akciju na mojem fejsu. Objavio sam sliku i slijedeći tekst:

 

"Upravo završio (n)ovu sliku > ulje na platnu < za koju pod hitno trebam naslov. Pomagajte! Ne više od tri riječi molim fino. Hvala unaprijed." 

 

Pjesnik iz Slavonskog Broda se i ovdje javio, ovim zanimljivim riječima:

 

"Ja ti samo mogu reći da mi izgleda zlokobno, kao da sam pred nekim Vijećem na suđenju."

 

Gore više spomenuta kompozitorica je mislila da je slika super i da bi se možda smjela zvati "Buđenje" ili "Gong". Željka iz Vrgorca bi najrađe sliku naslovila također s "Buđenje", ili možda "Vulkan", "Zora", "Proboj". Gore spomenuta frendica s kojom sam išel u školu je mislila:

 

"Meni djeluje kao neko isijavanje samo još neznam iz čega. Kad mi na dođe, javim ti."

 

Pa onda frendica iz Grabovnice kraj Čazme:

 

"Eksplozija zemaljske duše. Promatram ju danas s vremena na vrijeme i stalno mi te riječi padaju na pamet."

 

Slijedili su prijedlozi kao "Viruses Penetration", "Uskrsnuće", "Prasak", "Odlazak korone", "Coronarius simplex", "Stargate", Alienbesuch"... A onda se opet javil onaj "zajebant" iz Križa: 

 

"To me podsjeća na neko masonsko obilježje , samo mi nekaj fali (neko "oko") mi se čini."

 

Na to sam našel za shodno pisat mu javno slijedeću"tajnu":

 

"To je dakako točan odgovor! Oke sam slikal negdje drugdje... Na drugom slikama, a da me se ne otkrije. Nije zajebancija, imam frenda u New Dehliju (nemoj me prijavit) a kod kojeg sam bil 2017. On je isto taj jedan i vozi se apropo z naljepljenim amblemom masona na staklu auta, i mislim da smo bili u njihovom jednom wiskey baru gdje sam fest ludo tancal... Sem pozabil da me s godinama snaga ruši... Pričali su o tome da bi mogli radit na otvaranju jednog slijedećem sličnog bara u Dehliju koji se trebal zvat - gle čuda - VLADO i u kojem bi bila izložena samo moja umjetnost, gdje bih se trebal pojavljivat barem jednom mjesečno i slikat uživo... Poslije je došlo vrijeme triježnjenja... Ima svašta... Život je ringelšpil!"


Opet smo malo filozofirali. Ostavljao sam manje više provokativne primjedbe... Uvijek s najboljima željama!

ako smo rođeni samo da umremo, da prelazimo iz "nečega" u "nešto", ne razumijem paniku! zbilja NE!

Dodao sam ispod ovog:

 

"Pa i mi imamo djecu... i da, i ona će umrijeti - PUNO POSLIJE NAS! Lijepo je da smo na kratko tu, da smo si baš tu u tom kutu svemira (bili) manje više dobri... posebno ne razumijem samce (koji imaju određena materijalna dobra) a koji su sad u paničnom strahu... molim? Kaj? WTF? Čega se uistinu ti pak boje? Da li su sad najenput vjernici, da li vjeruju? Ako da, u kaj ili koga?

 

Prva je frendica mislila:

 

"Da, da iz živog u neživo. Eto mene tu paničarim."

 

Tu sam skroz zabrijal: 

 

"Čisto filozofska pitanja: a šta ako je jedina stvarnost iza ove (ljudske) mogućnosti shvaćanja života i smrti? Kaj ako ljudsko tijelo zarobljava prekrasan beskonačan duh? To su dakle pitanja koja nemaju veze s religijom i podjelom na "prave i krive", u smislu istog!

 

Ona je pak samo skrušeno odgovorila:

 

"Ma ja se malo našalila da paničarim. Šta bu, bu. Tema sa mnogo "ako". Ne vjerujem u život poslije života. Za mene su djeca nastavak naših života, oni prenose gene dalje."

 

Jedan je vrli Zagorec mislil:

 

Stvarno je smiješno kako odjednom svi pa i oni koji se ne sjećaju kad su zadnji put bili u crkvi, govore da je sve ovo Božja kazna i odjednom zazivaju Boga. Kad ih pitam zašto su onda u potresu najviše stradale crkve, naravno, nema razumnog odgovora. No, što želim reći, licemjerno je samo u nevolji biti vjernik!

 

Ja mu odgovorih:

 

"Mora da tu i opet crkva igra neku veliku igru, ili je "igra" kao takva preozbiljna i prevelika... ja to nisam pratio baš dosad ali ovo je, prema nekima, prvi put da se i crkva ovak povlekla a kaj nije činila niti u oružanim ratovima! (?) dapače... tam je uvijek kurila stvar, i bila z mitraljezima u prvim redovima - zbog "krajnje podjele plijena"! (Sad će me neki moji frendi - prvo u mislima - na lomaču. Opet)!" 

 

Zagorec:

 

"Da...za razliku od ljudi koji su nekako odjednom pronašli vjeru, crkva se drži kao da ne postoji. Jedino je papa uputio riječi potpore poslije potresa i to isto interesantne. Rekao je da su njegove misli s hrvatskim narodom (ne molitve, njih nije spominjao), a epidemiju je jednostavno nazvao bolešću i potres prirodnom katastrofom. Nije spominjao ni Božju volju, ni kaznu."

 

Ko da sam se počel ispričavat:

 

"Apropo, ovo nisam napisal jer samo neki heroj i jer ne djelim skroz normalne, specifično ljudske strahove sa svima drugima. i time ne omalovažavam strahove drugih koji su puno veći nego kaj bi trebali biti..."

 

Jedna Zagrepčanka će na sve ovo gore:

 

"Fatalizam i u vjeri i izvan vjere unistava prirodan nagon za prezivljavanjem koji ima svako zivo bice i prebacuje odgovornost sa sebe (za sebe) na nekoga ili nesto drugo (opet za sebe). "Kaj bu, bu". Zar je to moto ovog kratkog nam zivota na ovom prekrasnom planetu? Ne, hvala, meni nije."

 

Mladi Čazmanac je postavil poslije ovog jedan zanimljiv GIF kojeg sam već poznaval od prije. Isto me ono spiralno svjetleće kretanje podsjetilo na Teslu pa sam ispod pisal:

 

"Da... ima ljudi koji se klanjaju Teslinoj genijalnosti ali evo baš sad zaboravljaju da je i on rekel da smo samo ČESTICE SVJETLOSTI!"

 

Mladi Čazmanac:

 

"Death is human construct it does not exist."

 

Ja:

 

"Da, prelazimo iz jedne forme u drugu... Materija čovjeka u kojoj nam je duh "zarobljen" nam ne dozvoljava da se toga sjetimo... da nam to bude osnovna vodilja..."

 

Čazmanac:

 

"Tako je.. Stari Egipčani su vjerovali da mogu sa sobom u "Afterlife" uzeti predmete koje bi postavili u istu prostoriju di je i mumija, te su se obavljali posebni rutuali... Te su isto tako ekperimentirali sa reinkernacijom, di opisuje nisam siguran da li Ramses ili neki drugi, prolazi nakon smrti rijeku zmija te još neke prepreke, koje je uspio savladat te se vratit u obliku novog čovijeka i ponovno postati vladar..."

 

Ja:

 

"Nisam znao."

 

Čazmanac:

 

"Za Egipćane znamo da su toga dosta eksperimentirali, sama piramida je dokaz za koju ne možemo shvatit ćemu služi... A ima tu i puno dubljih stvari, kao što je bivša Mezopotamija, Sumerijanci te Babilonci koji su jako puno znali o genetici čovijeka, čak se vjeruje da su nas oni napravili genetikom i tehnologijom, danas se nazivaku "Annunaki" ili "Oni što su sa raja pali na zemlju". Sva današnja stvarnost je zapoćeta na mjestu bivše Mezopotamije... od pisma, jezika, znanja, pa sve do kotača, te alata.. a sve se to tamo pojavilo niotkuda davno prije nego što su piramide u Egiptu opće i postojale..."

 

Ja:

 

"Ej coool... Žena mi je u tome puno više potkovanija nego ja... Ona je o tim i takvim temama jako puno čitala i informirala se skroz..."

 

Čazmanac:

 

"Nice"! 

 



Kommentar schreiben

Kommentare: 0