Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen su supružnici i spisateljski par. Žive u Ližnjanu trećoj po veličini istarskoj općini, gdje su prvo sanjali a sad žive zajednički san – na vlastitom posjedu pripremiti knjižnicu koja će biti otvorena za Ližnjance i Medulince. Ali i za putnike namjernike koji su na svojim putovanjima u potrazi čak i za pisanom i inom, lijepom riječi. (Da, i takvih putnika ima.) Osim toga, svojim kolegicama i kolegama omogućiti da spoje ugodno s korisnim: gratis stanovanje u jednom od njihovih objekata (moguće čak i sa obitelji), slobodno pisati i stvarati, ujedno družiti se nekonvencionalno i u prijateljskom okruženju sa ostalim gostima svratišta i domaćinima (jer, i domaćini tu žive), u vrijeme toplog mora kupati se na obližnjim plažama Ližnjana ili Medulina, posjetiti obližnju Pulu ili druga više ili manje poznata istarska mjesta, (u cijeloj se Istri ima zasigurno što za otkriti, kako u kulturnom, umjetničkom, tradicijskom i povjesnom, tako i kulinarskom smislu.)
Rajka Poljak i ja smo, pored autora iz Zagreba Marinka Koščeca i Ivane Peruško (rodom iz Istre) bili prvi gosti svratišta i uživali u ove vrste gostoprimstvu.
Davor Šišović, bivši novinar „Glasa Istre“, zabilježio je u tom listu u izdanju od 15. srpnja 2011. o mojem i Rajkinom nastupu pred ližnjanskom publikom, pod naslovom „Dragocjen prilog kulturnom životu i identitetu Ližnjana i Medulina“, slijedeće:
„Gosti iz Lihtenštajna odlučili su se za poeziju. Vlado Franjević pročitao je nekoliko pjesama na hrvatskom standarnom jeziku (inače piše i objavljuje također i na njemačkom), koje je zatim njegova supruga Rajka Poljak Franjević interpretirala u vlastitom prijevodu na zagorski kajkavski dijalekt, posebno osebujan u njenom autentičnom izgovoru.“
Ovdje dolje jedna od mojih pjesama koju sam napisao u vrijeme boravka u svratištu „Zvona i nari“. Ista nije bila pročitana u gore spomenutom kontekstu, već u kameru TV Istra.
SVE ŠTO NE ZNAM
ne znam koliko je sve pjesnika
počelo svoje žalopojke sa
kad odlaziš
tra la la la la la la
ne znam koliko je stihotvoraca popušilo pjesnicima
osušene pupkovnjače centimetre
i još puno puno više od tog svega
ne znam
a sve ono što znam stoji
sa stonoginih stopostotnosti sigurnošću
u ostalim mojim lirskim zapisima
kad mu
od mene nedovoljno voljena
u otvorene ruke padaš
tra la la la la la la
Mojim posredstvom su kasnije kod naših prijatelja u Ližnjanu boravili i djelovali filmaš Damir Radić iz Zagreba, Stan Lafleur iz Koelna, Johnatan Huston iz Los Angelesa (USA), Wulf Peter Fröhlich iz Berlina, pokojni kolega umjetnik Lee Baumgarten sa suprugom umjetnicom Denise Torrance iz N.Caroline (USA), Roman Turcel i frendovi mu iz Prievidze, Slovačka.
Kommentar schreiben