· 

Božić u HR

Tabla ispred KAUFLANDa u ZG-Dubravi, M.Gavazzija
Tabla ispred KAUFLANDa u ZG-Dubravi, M.Gavazzija

Jučer smo se navečer vratili u Lihtenštajn. Nakon kaj smo samo tri dana bili u Hrvatskoj - u Zagrebu, te rodnom mi selu Martinac kraj Čazme i rodnom selu moje bake i prijatelja nam, akademskih slikara Franje Matešina i Antona Cetina.

 

Uglavnom strka i zbrka. Ne možeš se u tak kratko vrijeme pošteno opustiti, zasjesti s ljudnama... Zato se i nisam posebno javljal frendima koji bi skoro pa zahtjevali da ih svakako posjetimo a onda bih im se ja moral izgovarati.

 

Ušli smo u krizna vremena, u kriznu životnu dob. Ljudi padaju ko gljive il kakve "bubašvabe". Možda je baš ovo zadnji put da smo se vidli uživo...   


Puno sam već fotki o našem putovanju objavil na fejs profilu mi. Kao recimo ovaj foto album s najdražom mi Rajkom na njenoj najdražoj tržnici! Ili ovaj kojeg sam nazvao VIZUALNI STIHOVI inspirirani fotografiranjem meni posebno dragih kadrova, motiva u Rajkinom kvartu... 

 

Kaj mi je još "upalo u oko" na brzaka i u prolazu, nekaj kaj bi ovdje bilo vrijedno spomena? Rođakova dva velika crna cucka koji su jako lajali kad smo došli i otilazili? Rođakove ovce iza štale (s pet jaganjca)? Moja rodna kuća pored koje sam se polako prevezel kak tat (bojeći se da se ne zrokam pored puta ispred kuće ako samo na kratko stanem i osjetim svu onu bol koja "nariče i urla" kroz neožbukanu ciglu vanjskih zidova. Bol mojih najdražih predaka.) Jebeno sam i skroz na skroz sentiš tip, to će reči, skoro pa nekompatibilan s ovim svijetom.

 

Koga sam još sastal a koga bih rado spomenul? Dakako, fotografe Kirina iz Čazme (vidli smo se opet nakon dugo vremena kod Franje u Bojani) i Štefana Brajkovića iz Bjelovara koji mi je donel dva originalna broja "Bjelovarskog lista" u kojem se u izdanju od ponedjeljka 16. listopada 2017. poprilično dobro pisalo o mojim međunarodnim aktivnostima! Veliko hvala prijatelju...

  

 

U Čazmi sam ispred motela i skroz neočekivano susrel frendice iz mladosti: sestre Delfa i Vinka, zatim Tihomira Nekića koji je očekival društvo i htel me nagovorit da popijemo pivu. Te sam se pive jako jako bojal jer smo idećeg jutra kretali na put. Ima ljudi koji uistinu ne znaju užitak ispijanja pifkana sa starim dobrim pajdašima s kojima se nisi dugo vidio. Grleći se i ljubeći pred motelom sa Delfom i Vinkom, pozdravljajući Marijana Sudarevića sa njegovim zetom stvorio se "od nikud" i na skroz kratko i Jurenec. Faca koja nas je dobro zabavljala na nekim zabavama, njegovim super dobrim rokerskim glasom! Nemreš vjerovat. Stojeći samo 5 minuta u polumraku pred motelom, toliko dobrih starih frendova... Da li je to znak?   

 



Kommentar schreiben

Kommentare: 0