O KRAJU AKTIVNOSTI
WORT (RIJEČ) je časopis Društva ZSV. ZSV je skraćenica za Zürcher Schriftstellerverband und Verband der Ostschweizer Autorinnen und Autoren odnosno Društva zeuriških spisatelj(ic)a i autora istočne Švicarske. Vlado Franjević rođen u Martincu kraj Čazme a u Lihtenštajnu je kratko vrijeme bio aktivni član tog Društva. U časopisu WORT, br. 35 str. 38 i 39 otisnuta je slijedeća recenzija publicista i literarnog kritičara Al'Leua o Franjevićevoj zbirci poezije Dodir tišine / Berührung der Stille:
"U Lihtenštajnu živući, u Hrvatskoj rođen, umjetničkim nagradama više puta nagrađivani Vlado Franjević je prije svega na međunarodnoj umjetničkoj sceni poznati multimedijalno agirajući umjetnik koji voli provokatno. Njegova najnovija djela nema dugo izložena u dvorcu Sargans (u Švicarskoj) rezultat su intenzivnog raspravljanja sa temom neizvjesnost koja u svakodnevnoj kulturi zauzima sve više i više prostora. U kojem je za neizvjesno tipično da ne bude usmjeren prema nećem određenom i ne zauzima nikakvu ideološku poziciju, nego otjelovljuje nestabilnost, oblikuje samo sebe u okruženje raspadanja i ne pokazuje nikakvu predvidljivost mogućeg razvoja. Ono samo definira kontekste, čini ih autonomnim i gasi ih malo, malo pa iz početka iz prije toga priznatih konteksta forme...
Njegova je dvojezična zbirka poezije 'Dodir tišine' nastala u okviru izložbe umjetnosti 'Od smrti do života' i pokazuje jednu skroz drukčiju unutarnju zonu djela Vlade Franjevića. Ovdje raspravlja na lirski način o smrtnosti. To je tema koju mnogi vjernici tehnike s potpunom ozbiljnošću razumiju kao vrstu operativne marže. Apsurno ponašanje. Smrt pogađa sve, iznimno sve, nezavisno stupnju edukacije, posjedovanju i žudnji za životom. Iskustvo kojem posebno žele izbjeći djelatnici kulture. Uzaludan trud. Iako mogu, putem svojih radova, uslijed vremenske rastezljivosti proširiti sjećanje na vlastitu osobu... Ali ne mogu spriječiti pak, za sve postojeći, kraj tjelesnog.
U poeziji Vlade Franjevića čini se da je grob kraj svake aktivnosti. To je mjesto prisilne šutnje i isključenja bilo koje radnje. Da smrt također ne zna za bilo kakvu ocjenu, smisao za vrijednost, autor čini svjesnim pjesmom 'Pedest dvoje mrtvih':
'trienaest mrtvih slova na papiru / trienaest mrtvih bubamara u polju makova / trinaest mrtvih divljih svinja u lovačkim kolima / trinaest mrtvih ljudi / majke / kćeri / sinovi / u izgorijeloj kući / da li svih / pedeset i dvoje njih / u smrti ravnopravno'
Prijedlog o odnosu s rodbinom, mišljenje o obitelji i prijateljima promalja se kroz ove pjesme kao duh, osobito u pogledu da čovjek kao egzistencijalistički slučajno biće uvijek osijeća na vratu traumu prijetnje mogućeg nestanka. Tako ova ovdje želja za vegetativnom regeneracijom, ponovnim rođenjem, nije ništa više nego lijepa misao:
'želiš li me možda kao suncokret / ja ti sunce ne mogu već biti / polegni me u jamu / daj'
Zbirka čini svjesnim da fenomen 'smrt' ne može biti razumljivim nego da svi koji se njome bave mogu dati samo djelomične aspekte u iskustvu. Također kulturni djelatnici mogu mu samo suprotstaviti vlastiti okoliš, mjesto događanja, vlastite razloge, načine i vrste, te osjećaje. Vlado Franjević predaje u svojim tekstovima saznanja da u biti postoji puno oblika 'Dodira tišine'. Ali što se zbilja nalazi iza vječne tišine, saznat će samo oni koji nepovratno u nju uđu..."
Kommentar schreiben