Jučer mi popravila dan jedna djevojčica. Nešto pigmentiranije boje kože. Ovdje kratka priča...
U ranim poslijepodnevnim satima stoji ispred mene mali čovjek - "ko iz vedra neba" dolepršao. Na radno mi mjesto. Zemaljski muzej Liechtenstein. Gleda me čovjek (možda desetgodišnja djevojčica pigmentiranije boje kože) i pita, pokazujući na jednu najobičniju olovku, da li može istu možda imat. Objasnio sam joj profesionalno, jer "na zadatku" > radno mjesto na kojem zarađujem kruh svagdašnji, da olovku može uzeti zajedno s pripremljenim kviz-formularom i da onda mora istu vratit natrag, kad završi taj predviđeni čin.
Pogledala me iz one "odozdo" perspektive, malo skupila obrve i klimnula glavom. Sve je razumijela, s mojim se objašnjenjem slagala! Mislio sam, roditelji su joj možda ispred muzeja jer činilo mi se da je ušla u isti bez pratnje!
U srijedu je inaće uvijek muzej otvoren do 20.00 sati. Dvije-tri minute prije završetka radnog nam vremena sam bio spreman napustiti radno mjesto. Kad ono, ista se djevojčica "motala" sim-tam ispred izlaza muzeja. Sa skupljenom kosom u neku vrstu mini-repa. Imala je lila boje ruksak na leđima. Onaj me njezin izraz očiju samostalne i odrasle osobe skoro pa iritirao, ili, nekako, ne znam to najbolje objasniti, privukao na se. Ne sjećam se kad sam zadnji put gledao djetetu tog uzrasta u oči i da mi je u isto vrijeme taj pogled dao do znanja: gle, nisam još visok(a) kao ti, ali pazi što pričaš i kako se ponašaš! Uistinu! Kao da tu ispred mene stoji neki poprilično visok, muški čovjek, koji zna što hoće.
Moje kolegice su ju počele ispitavati koga čeka, gdje su joj roditelji, odakle je... U to vrijeme dakle, oko 20.00 sati, nije u Liechtensteinu uobičajeno da djeca tog uzrasta budu sama "na putu". Pogotovo u konkretnom slučaju - dijete je ženskog roda i optički ne mora odmah značit da ima direktne ili primarne veze s korijenima Liechtensteina.
Djevojčica je na upit gdje stanuje spomenula ime mjesta, ime općine stanovanja joj, a koje graniči s Austrijom. U tom trenutku mi nekako proradili "klikeri". Skoro sam pa potrčao za njom i pitao:
"Da li poznaš Rajku"?
Oči su joj bljesnule, nasmijala se i rekla je:
"Da!"
Rim, ova djevojčica s obitelji, potječe čini mi se iz Somalije! Moja najdraža Zagorka Rajka im je pomogla, po "zanimanju"! Rajka je na obitelj ostavila čini mi se dojam, kakav je na me ostavila Rim! Pitanje djeljenja i instaliranja pozitivne energije? Ne znam.
Jer smo čekali isti bus, Rim i ja, imali smo vremena izmjeniti još nekoliko riječi. Pitao sam ju da li je ona mene prepoznala kad je došla u muzej i kad ja nju nisam prepoznao. Rekla je, da. Znala me. Rekla mi je i da se vraćala iz mjesta gdje sam dosad u Liechtensteinu najdulje stanovao i gdje mi žive djeca - Triesen. Tamo ide redovno trenirati nogomet a jučer je njezina ekipa baš pobjedila. Bilo mi nekako drago ko da sam i sam učestvovao u toj vrsti pozitive! Pitao sam ju kako joj ide u školi. Rekla je, super! Pitao sam ju koji joj je predmet najdraži. Rekla je, matematika! Pitao sam ju da li smijem napraviti selfie s njom a kako bih mogao iznenaditi Rajku u Zagrebu. Rekla je, da naravno. Nasmješila se na način kao da je kamera Rajkino lice. Nisam dotad znao da zna imati i očaravajući osmijeh! Do tog je trenutka uistinu bila za svoju dob "preozbiljni" sugovornik.
Fotografiju našeg selfija sam odmah poslao Rajki. Isti selfi ne bih nikad bez pitanja objavio ovdje niti bilo gdje drugdje u internetu. Nikada bez pitanja roditelja. Iako su svi skupa, zamisli ti to, izbjeglice... Sram vas (agresore) i nas (konzumente) bilo!
Toliko sam ovim susretom inspiriran da si umišljam, Rim i slični mali veliki ljudi, dolaze oplemeniti naše stare ofucane duše! Jer naravno, oni dolaze iz budućnosti!
S druge strane sam opet vrlo zahvalan Rajki koja je vrlo pozitivno utjecala na me što se tiče pročišćenja kanala mojeg malog velikog srca a koji imaju veze s empatijom.
-----
Bilo bi mi jako drago ako posjetitelji ove stranice prokomentiraju i zabilježe OVDJE DOLJE u formularu komentara osobno razmišljanje, trenutno raspoloženje koje je možda inspiriralo baš čitanje ovog teksta... Hvala unaprijed. Sve najbolje. Imajte se rad!
Ima još zanimljivog štiva! Vidi molim ovdje: Francuska, Mini pakao raja, Sram, Blog o Čazmi, Večeras, U planinama, VERDINGKINDER u Švicarskoj, Singlice, Božić u HR, Šarova, Izlet, Dnevnik iz muzeja, Blicalo me, Dr. W.Piechocki o umjetnosti V.Franjevića; V.Franjević izlaže u J.Koreji; Tri bisera; Dokumenti iz vremena vještica; Navod Hermanna Görringa; Privilegija; Susret; Sastajalište; Rajka o Vladi; Vlado Franjević - član upravnog odbora UDA direktora; Ljubav (ni)je čudo; LLM Dnevnik (I-XII); ...