Bit ću ovdje možda kratak. Podsjetiti samo, da se u ovoj kapelici u lihtenštajnskom selu i općini Ruggell nalaze likovni radovi dvojice hrvatskih akademika. Sliku Madone je naslikao slikar Zdravko Đerek jun. a drvene Figurine izradio tadašnji njegov frend Robert Zdarilek. Ak' se ne varam to se dogodilo 1994. kad smo za Đereka organizirali izložbu u Vaduzu. Istu je otvorio tadašnji generalni konzul RH-e u Zürichu, gospodin Ranko Vilović. Koji je danas na drugoj, puno višoj funkciji!
Hrvatice i Hrvati između ostalog "rado" zaboravljaju vrijedne, radišne ljude među njima samima i bivše prijatelje drugih narodnosti a koji su svoj cijeli entuzijazam uložili i potrošili u promidžbu tzv. "hrvatskih stvari". Ti ulozi su bili manjih formata i oblika ali ispostavlja se na kraju ipak da su baš to prave vrijednosti! Jer se radilo sa srcem i iskrenošću. A ne s figama koje su se držale tamo u mnogim nogavicama, među puno ljepljivih i srdljivim jajci.
Hrvatice i Hrvati vole inače uglavnom pompoznost, megalomanstvo i lumperaj. Dok im se isto ne razbije u glave. Onda jambraju svima i svakome. Tuže se kak ih se nema rad i kak su svi protiv njih... No, sve su to već ispisala druga, puno pametnija pera, pa ne bih o tom...
Hm, bit ću ovdje ipak možda duži nego sam to mislio na početku. Ne ide mi iz glave kako sam mogao dozvoliti neke nepravde koje su se događale... Koje se nisu smjele nikada dogoditi. A koje imaju veze s osobom "akademski slikar". Koji je kod nas stanovao mjesec dana, kojega smo hranili, koji nam je nabio mjesečni račun telefona 700.- švicarskih franaka a što je pred toliko godina značilo možda današnjih 900.- franaka... Za kojeg sam se trudio u vrijeme kad niti meni nije bilo posebno dobro, da mu nađem kupce za slike. Našao dva. "Švercajući" sliku koju je naslikao preko lihtenštajnsko-austrijske granice, kak bi on zaradio koji franak za doma, skoro sam morao sam platiti to švercanje. Sva sreća na granici je one noći stajao austrijski graničar s kojim sam pokoji puta popio piće u jednom lihtenštajnskom bircu.
Ovdje ću vjerojanto još nekaj morati dodati. Poslije kad o svemu budem mogao zboriti hladnije... I nakon toliko godina me žulja žuč. Bole nepravde.