Vlado i Rajka Poljak Franjević su bili stipendisti Udruge KURS u Splitu. Ovo je peti i zadnji nastavak dnevnika koji informira o toj stvarnosti. Hvala!
Priznajem, ova fotografija nema veze s tekstom u blog prilogu! :)
---
Fotografiju našeg selfija sam odmah poslao Rajki. Isti selfi ne bih nikad bez pitanja objavio ovdje niti bilo gdje drugdje u internetu. Nikada bez pitanja roditelja. Iako su svi skupa, zamisli ti to, izbjeglice... Sram vas (agresore) i nas (konzumente) bilo!
O današnjem zanimljivom susretu u Vaduzu: Veleposlanica RH u Švicarskoj sa suprugom, direktor Zemaljskog muzeja Lihtenštajn i ja (dugogodišnji djelatnik istog muzeja) kao posrednik ovog spontanog i prijateljskog sastanka...
(Konačno) Rado prenosim. A to, dopuštanjem autorice ovog priloga, cjenjene ravnateljice Centra za kulturu Grada Čazme, Jadranke Kruljac-Sever. Isti je prilog bio već objavljen 29. lipnja 2008. u radio emisiji pod nazivom Čazmanika. Ovdje pokušaj osvješćenja dobrih, i posebne hvale vrijednih zalaganja u borbi protiv zaborava.
Crtica o vraćanju Vlade Franjevića iz Hrvatske!
-
Da. Kao da sam čul da sam rekel i ovo:
"Kad me blicne radar kad upravljam autom, najrađe bih iskočil iz pjegave mi kože i onako, više nego gol, trčeći, vratil se do aparata i razbil mu ono jedno špijunsko oko velikog Kiklop-brata!"
Ovaj me puta blicalo dvaput. Jedanput kad smo se vozili u Hrvatsku a jedanput kad sam se vozil natrag! Bojim se da će račun za prvi put biti ono... da se zmrznem. Pa zmrznut oznojim. A znoj mi vruč. Pa naglo...
Vlado Franjević moli vas za malo pažnje, odnosno uljudno nagovara: BUDITE POKROVITELJ I(LI) SPONZOR filmu "Izgubljeni snovi", njegovog prijatelja i kolege Franje Matešina... Kad već njegovi nećete biti!