· 

Dobre informacije a gratis


Prvi slučaj:

 

Danas pričao s mladim Brazilcem koji je bio u Poštanskom muzeju u Vaduzu. U ovoj mu turneji putovanja posjetio je već 11 evropskih zemalja... a bio dvaput i u HR: Split, Hvar, Vis, Primošten... Probao je "Karlovačko"... idući će puta posjetiti Crno Goru...

 

Svašta naučim i saznam na radnom mi mjestu...


 

Drugi slučaj: S nekim gostima iz Kine, ako ima prilike popričam i o njihovoj velikoj domovini i mojoj sve manjoj, a koja me rodila: Hrvatska. Jednima sam tako danas, iz HongKonga pričal i o nastupima mi u Šangaju i PekinguOni kad se tome čude, čude se na posebno zanimljiv način...

 

Treći slučaj: Dobronamjerno predlažem... Kaj se prije navikneš na nove vrste komunikacije s totalno drugačijim ljudima nego kaj su inače možda "po mjeri tvojeg shvaćanja svijeta" to bolje za sve sudionike komunikacije! Danas mi jedan Kinez gurnul pod nos njegov ajfon ili sličnog nekaj (a po kineskim standardima) i nakon kaj mu je, onom mini-aparatu, "tko zna kaj već rekel"... Gurnul mi isti pod nos... Skoro sam se splašil, a onda sam razmel da mi nudi prijevod kineskog na engleski. Taman kad sam počel čitati kaj je prevel, oglasil se ajfon (ili sl.) i pročital naglas pitanje - umjesto mene... 

 

Četvrti slučaj: U grupi Kineza koja je ušla u Zemaljski muzej Lihtenštajna negdje oko 16.05 sati, bil je i jedan koji je uistinu imal skroz prekriveno lice... Ne na način kak je Michael Jackson isto isforsiral nego skroz zamumuljen od naprijed i pozadi glave... Na glavi kapa, na nosu naočale... Pored njega žena ispod slamnata šešira. Zakaj onaj Kinez smije slobodno tak hodat po svijetu? Smijem li i ja? Gdje? Gdje tko još smije hodati bez lica? 



Kommentar schreiben

Kommentare: 0