Obično kad se probudim ovdje na "šrot placu", odnosno mjestu subkulturne umjetnosti po imenu ODONIEN idem si protegnuti noge do jednog skromnog kafića udaljenog nešto manje od kilometra. Kava nije ni izbliza dobra onoj koju mi draga moja Rajka kuha svako jutro doma u Lihtenštajnu... Ali to ovdje i nije toliko važno. Kava. Ovdje je važnije susresti ljude. Razmjeniti možda koju riječ...
Ovaj se puta tako, sjedeći vani, dogodio razgovor s jednom (ispostavilo se) od mene godinu dana mlađom ženom u trenirci (donji dio) i s natikačima. Ti su mi se odmah nekako učinili "sumnjivima". Žena je bila nekako nabuhla u licu i pušila cigarete. Ipak ne mogu reči da mi je izgledala kao "notorni alkić". Ova je Njemica rekla da je pred puno godina bila u Hrvatskoj, u Splitu. A u razgovoru ugodnom sam saznao da su joj roditelji umrli, a i dečko. On je bio Španjolac i svirao je gitaru. Umro je s trideset godina od, na kraju, tako kaže priča, otkazivanja bubrega. I tak je u jednom je momentu zabrijala s pričom o bolesti. A te mi priče idu obično jako na živce. Znaš ono, kad ti partner u razgovoru počne najdetaljnije nabrajati povijesne činjenice vlastitih tegoba i bolesti, medikamente i nuspojavne probleme uzimanja istih... I to da se ona mala slova na opisu medikamenta ne mogu pročitati... I tako to, i tako dalje... U jednom momentu sam se čak u strahu trznul, imajuči osjećaj da će zavrnuti nogavicu trenirke i pokazivati mi naotekle noge joj... Zbog kojih hoda u natikačama jer joj je to najugodnije...
Vraćajući se u ODONIJU svratih nakratko u Lidl gdje sam kupio kruh, kozji sir, štih-pilu, radničko odjelo i žvakaće gume. Pipkajući pilu, prije nego sam se odlučio uzeti ju, načuo sam s druge strane kako netko priča jezikom koji bi mogao biti i moj maternji. Nisam dobro čuo, nisam bio siguran sve do trenutka dok nisam čuo kak je žena muškarca nagovarala na kupnju s riječima "a moga bi kupit ovi" a ća je male na dalmatinski zvučalo mi... Smijuljil sam se ovoj tipično muško-ženskoj priči pri kupovanju kad ona njega nagovara a on se nećka... Ak se ne varam, radilo se o čarapama.
Svratio sam na kratko do mjesta gdje sam jučer počeo kopati SPIRALNI KANAL. (Klikni na poveznicu i vidi video). Oduševio me zečić koji je odskakutao kad sam se približavao. Jučer me "posjetila" tamo jedna prelijepa ptica... Otvorena zemlja joj se činila zanimljivom jer se odjednom njena potencijalna hrana, mojoj intervencijom kopanja, našla na površini zemlje... Ova mi mala prekrasna bića, i jako puno divljih ruža oko mene, kad sam na mjestu realizacije projekta, osvježuju - inače od kiše samo - svježe dane i čine boravak na ovom, u sebi kontradiktornom i meni dosad ne življenom mjestu, puno ugodnijim.
Danas će u 18.00 sati doći kolega literat Stan Lafleur a koji će govoriti na zaključnoj prezentaciji ovog nastavka projekta SPIRALNI KANALI.
Ima još zanimljivog štiva! Vidi molim ovdje: Hrvatsko (tužno) pitanje; Tri bisera; Dokumenti iz vremena vještica; Navod Hermanna Görringa; Privilegija; Susret; Sastajalište; Rajka o Vladi; Vlado Franjević - član upravnog odbora UDA direktora; Ljubav (ni)je čudo; LLM Dnevnik (I-XII); "Jugoslaveni" su voljeli Marilyn; Razglednica iz Zagreba... Hvala na pažnji!
Kommentar schreiben