TRI BISERA

BISER PRVI

Bili smo pozvani od naših prijatelja na večeru. Oni su poznata lihtenštajnska obitelj. Mi „dotepenci“.

Ženi nije bilo dobro pa sam na večeru otišao sam. U restoran kojeg vodi njihov sin. Poznat kao vrli kuhar. Zanat je i znanje tesao u Beču. Pili smo vodu, bijelo i crno vino i na kraju španjolski konjak. 

Pričali su mi, konačno se sele u Ljubljanu gdje su si kupili stan. Osim stana, prijatelj nam kupio si dobro nam poznat auto „yugo 45“. Kad je pričao o tom kako ga je otkupio od jedne osamdesetšestgodišnje žene koja se svakodnevno penje i spušta stepenicama s devetog i na deveti kat, iako u zgradi postoji lift, pa kako ga je uredio i lakirao crvenom bojom, te kako se uvijek oko auta skupe starci kad se negdje parkira (generacija koja je i sama posjedovala isti tip auta), sjaje mu oči i smješka mu se lice od veselja i zadovoljstva. Auto je, kaže priča, kupila dotična, danas starica, u Kragujevcu i cijeli njezin život vozila je s njim ukupno samo pedest tisuća kilometara. Večer s ovo dvoje ljubaznih ljudi, koji iako će biti doma u Sloveniji, uče hrvatski jezik, je bilo i ovaj puta jako ugodno. Rekli su, pozvat će nas k sebi u Ljubljanu, tamo ćemo prenoćiti i ostati dan, dva a onda ćemo svi skupa putovati zajedno u Hrvatsku. Nije valjda baš u crvenom „yugu“?

BISER DRUGI

Jedna od mojih kolegica iz muzeja pati jako. Jer joj je muž, Nijemac, kupio krajem prošle godine kuću u Istri. Ona se s tom činjenicom, iako ga razumije, ne može nikako pomiriti, dok joj on sav sretan piše odozdo kako su voćke procvale u vrtu i da je kupio kamin. Zadnjih je godina boravio po nekoliko mjeseci u Hrvatskoj i podučavao ljude jedriti i voziti brodiće. I tako se zaljubio u taj tamo komad svemira.

BISER TREĆI

Jedna druga moja kolegica, ona s poni frizurom, je zaljubljenik u Kinu. I ove će godine tamo provesti mjesec dana. Kad je jednom prije bila tamo izgubila joj se mačka ovdje u Lihtenštajnu. Životinja je pobjegla iz doma za sličnih vrsta oblika života. Kolegica je, kad je to saznala u Kini, odmah prekinula boravak i vratila se tražiti mačku. Nakon šest mjeseci traženja, odustala je. Ove godine, kad će izbivati iz Lihtenštajna, novu mačku će čuvati joj dvadesetjednogidišnja kćer koja nosi istu poni frizuru kao mama joj.    

- 

I ja sam bio dvaput u Kini. Prvi put... i drugi put!

Ima još zanimljivog štiva! Vidi molim ovdje: Privilegija; Susret; Sastajalište; Rajka o Vladi; Vlado Franjević - član upravnog odbora UDA direktora; Ljubav (ni)je čudo; LLM Dnevnik (I-XII); "Jugoslaveni" su voljeli Marilyn; Razglednica iz Zagreba... Hvala na pažnji!