· 

LJUBAV (ni)je čudo




Lustgartenstrasse 10, St.Gallen, Švicarska... Mjesto gdje sam s majkom kratko vrijeme stanovao
Lustgartenstrasse 10, St.Gallen, Švicarska... Mjesto gdje sam s majkom kratko vrijeme stanovao

Fotografirao sam u trku i između ostalog mjesta gdje sam stanovao s mojom majkom i gdje sam upoznao njezinu. Mjesto gdje je u ono vrijeme bila galerija u kojoj sam po prvi put dobio u ovim geopolitičkim sistemima priliku izlagati.

Fotografirao sam izloge radnje u kojoj je onda, pred jako dugo vremena, radio jedan urar i fenomenalni perkusionist porijeklom iz Tunisa a kojem sam smio ukrasiti jednom izlog. Smilovao mi se i dao koji franak. To su bili moji "krvavi" počeci nečega za čime ne znam da li da žalim ili... ili što ono?  

Našli smo se prema dogovoru. Poslije završene joj škole. Danas u St.Gallenu, Švicarska. U gradu u kojem sam joj upoznao majku. U kojem sam prije toga kratko živio s mojom majkom. U jednoipolsobnom stanu. O tome govore neke druge ispovijesti detaljnije... Auto sam parkirao u ulici "Museumsstrasse", nedaleko njezine škole. Za rođendan mi poklonila ove godine, i sebi isto, kartu za današnji koncert "Simply Red-a" u Baselu (ca. 190 km od Kneževine Lihtenštajn).

Jer sam u St.Gallenu bio tri četvrt sata prije završetka kćerkine škole žurio sam kroz grad fotografirati neka mjesta koja su mi prije jako puno značila, a znače i danas, koja su odredila i uzburkala puno od ukupnog mi životnog puta. 

Zgrada blizu glavnog kolodvora u St.Gallenu u kojoj se nalazi Seeger Bar. U ono vrijeme, baš tu, na prvom katu... E samo da znate kakve sam nastupe imao...
Zgrada blizu glavnog kolodvora u St.Gallenu u kojoj se nalazi Seeger Bar. U ono vrijeme, baš tu, na prvom katu... E samo da znate kakve sam nastupe imao...

Vratio sam se na vrijeme. Krenuli smo put Basela. Imali ukupno tri CD-a s muzikom koja nas je vezala u vrijeme kad je kćerka bila još jako mala. I kad je jako voljela istu muziku koju su voljeli i njezini roditelji: "Simply Red". Vozeći se u autu, najviše zbog te iste nam kćerke morali smo stalno slušati jedno te isto... Zbog ljubavi prema kćerci i muzici, isto nam nije padalo teško.

Igrom slučaja i optički sam podsjećao ljude na zvijezdu zvanu Mick Hucknall. Bilo je to davno, davno prije... Kad sam i sam hodao svijetom sa puno "legure zlata, bakra i mesinga " u kosi...


Već oko 18.00 sati smo bili pred ulazom u St.Jakobs Halle a jer je koncert trebao početi u 20.00, otišli smo popiti piće. Preko puta, u veliki šoping centar. Malo poslije 19.00 sati smo krenuli na koncert. Približavajući se ulazu vidjeli određenu netipičnu sliku... Jer je večeras, malo prije početka koncerta, isti bio otkazan! Prvi koncert kojeg sam, nakon valjda dvadeset godina, htio posjetiti. Zbog kćerke i njezine ispoljene ljubavi prema meni! I zbog moje supruge koja nije rodila kćerku mi a koja me jako nagovarala da uslišim kćerkinu želju. Prvi se put nakon trideset godina profesionalnog rada Micke-u "zjebalo" grlo baš sad i ovdje! 

Moja velika ljubav, kćerka mi, bila je prvo dakako poprilično tužna... Šest mjeseci se veselila doživjeti lijepu stvar samo s njezinim ocem i pokazati mu da ga ima rado, da ga (valjda) čak i voli. To njezino neskrivanje osjećaja tuge nas je još više zbližio.

Tuga se često pomiješa s ljutnjom...  


Vratili smo se sretno doma. Kako je pak onima koji su sjedili u na krov prevrnutom autu, na sredini autoputa, u blizini Sargansa večeras oko 21.00 sat (ca. 15 km od mjesta gdje mi stanujemo) a koji smo, gutajući knedlu, mimoišli... to ne znamo... niti ćemo ikada znati. Al nadamo se i željeli bi, da su preživjeli sa samo malo straha... I da ih ništa ne boli, što inače unesrećene ljude, boljet može.    



Ima još zanimljivog štiva! Vidi molim ovdje: Privilegija; Susret; Sastajalište; Rajka o Vladi; Vlado Franjević - član upravnog odbora UDA direktora... Hvala na pažnji!



Kommentar schreiben

Kommentare: 0