LLM Dnevnik (I-XII)



Pred kratko sam vrijeme proslijedio putem privatne poruke na nekoliko posebno izabranih adresa, na socijalnoj virtualnoj mreži facebook, ovaj moj dnevnik. S molbom da adresirani, ako nemaju nikaj pametnijeg raditi, pročitaju dnevnik i jave mi što o istom misle. Te da isto eventualno proslijede dalje, ako je kakavoća štiva vrijedna tog i takvog čina.

 

Poštovana i draga Sonja Smolec (spisateljica rođena u Puli a) iz Zagreba je bila turbo-brza te već kratko vrijeme nakon mojeg slanja pošte (a do danas 13.9.2015 u 10.00 sati jedina koja je reagirala) dijelila je ovaj Dnevnik objavljujući pritom ovu zanimljivu mi poruku:     



 

"Pročitala sam dio Dnevničkih zapisa koje piše Vlado Franjević a objavljeni su u elektroničkom obliku. Premda se u tekstu pomalo osjeti utjecaj drugog jezika kojim se služi, a to je stjecajem okolnosti njemački, vrlo je zanimljivo pročitati ovaj tekst koji je ne samo dnevnički zapis već osobna autorova introspekcija, praćenje misli, ponekad i skakanje s teme na temu a sve u namjeri da ne izgubi vlasite misli koje se moraju pretvoriti u riječi. Da mu ne "pobjegne" energija, bilo fizička bilo duhovna, toliko potrebna za stvaranje.Tekst je prepun detalja iz života, bilo s radnog mjesta ili osobnog, koji su otvoreno iskreni tako da čak i onda kad autor i nije nabolje volje, nađe način da se nasmije sam sebi. 
Da život umjetnika nije med i mlijeko i da se do uspjeha može doći jedino i samo ustrajnim radom, govori i ovaj tekst. Moje preporuke."

 

Sonjine riječi smatram posebnim komplimentom. Zbog istog joj se od srca iskreno zahvaljujem! A jer sam joj se zahvalio došlo je do tog da smo na mojem facebook profilu ismjenili još i ovo. Sonja je pisala:


"Hvala tebi, dragi Vlado što si mi omogučio druženje s tobom, tvojim poslom i obitelji, na jedan sasvim drugačiji način. Malo je onih koji su spremni tako otvoreno govoriti o sebi."


Ništa mi drugo nije pametnije palo na pamet. A jer pišem uglavnom sa "iz bubrega", dgovorio sam slijedeće:


"Ah... svi su drugi pametni, jako uljudni, bezgriješni u začećima i svršavanjima im... stvarnim i misaonim... mogao sam pisati sve u trečem licu ali čemu da se lažemo!? Jedino ono kaj sam osjetim i doživim znam kakvo je - u biti, i srži - i kako se trasportrira na van a da mogući primatelj poruke ne ostane samo hladan..."

 

„smile“-Emoti




Kommentar schreiben

Kommentare: 0