Nekoliko reakcija na moj zadnji intervju




Bio sam opet počašćen. Olivera Z Mijušković me pozvala da joj dam intervju za e-časopis koji vodi. I čija je glavna urednica. Radi se o časopisu za kulturu i filozofiju Filozofski pogledi. U kratkom Oliverinom životopisu na ulaznoj stranici spomenutog časopisa stoji da je ona:

 

"PhM filozofkinja, bioetičarka, teoretičarka umetnosti, saradnica naučnog časopisa "Internationa Journal of Science", autor italijanskog portala "Polemo", član naučnog saveta instituta "CESTUDEC" iz Koma, član sekreterijata i project coordinator "Centra za bioetičke studije Instituta za filozofiju i društvenu teoriju" iz Beograda."

 

Ove vrste suradnja se odigrala u rekordnom vremenu i s vrlo zavidnom profesionalnošću. Već kratko nakon prvog upita da li sam spreman dati intervju a jer sam bio baš inspiriran i radišan, pa joj poslao odgovore u rekordnom vremenu, pisala mi je između ostalog:

 

"Zahvaljujem Vam se na izuzetnoj tačnosti i veoma nadahnutim odgovorima."


Nakon objavljivanja intervjua, bio sam i sam poduzetan i promovirao isti putem internet socijalnih mreža. Kao i obično, najaktivnije se promovirao isti putem fejsa. Jako me veselilo kakve sam i koje sve odgovore dobio na osnovu mojeg davanja intervjua. Ovdje navodi istih. Jedna i inače, u promidžbi mojih manje više dobrih a zasigurno umjetničkih i kreativnih vibracija, vrlo aktivna Dubrovčanka pisala je:

  • "Energija nepresušna. Čovječe, nema te gdje ne dođeš. Veseli me kad netko uspije. Pogotovo kad sam svoj talent i trud uloži maksimalno. Svaka čast. Hm, pitam se što bi bilo da si ostao..."

Jedna je ljubazna Zagrepčanka pisala: 

  • "Zašto me nije iznenadila ni jedna izgovorena (ili napisana) riječ? Zato jer razgovorom vlada tvoja jednostavnost, iskrenost i plam energije proizašle iz nesebićnog talenta. Lijepo je bilo to pročitati. Hvala. 

Jedan muzičar i slikar iz hrvatskog primorja je mislio: 

  • "Vlado: Pročitao sam Vaš interview i sviđa mi se što ste iskreni, s lakoćom "baratate" riječima što bi vam drugi i zamjerili. Kod nas se nažalost sve gleda kroz "onaj" papir a manje kroz slikarsko znanje. "Duhovna dimenzija" je odraz vašeg pozitivnog stava prema drugima. Naravno također i kroz vašu poeziju, no meni osobno više leži slikarstvo. I ja kao i Vi volim umjetnost drugih. Čitam dijela. Ne gledam! Hvala na izvrsnosti... Pozz, BM 

Jedna je Jasmina pisala pak:

  • "Upravo pročitala. I mnogo mi se dopalo sve što si rekao i duboko sam se zamislila nad istinom izrečenom, da nije dovoljno biti samo majstor četkice već i reči. Podeliću naravno, veeeliki pozdrav..."

Netko koga sam u svojim predbilješkama notirao samo sa CC pa sad više ne znam tko je ovo  pisao, ili pisala:

  • "Hvala. I ja vjerujem da će se ovaj intervju čitati i da će te pozvati da prirediš izložbu u  BG-u! Pozzz..."

AL iz kontinentalnog dijela Hrvatske, nedaleko Zagreba je pisala:

  • "Pročitam, pa javim ... dijelim na svom profilu pa tko vidi... Istinito je ono što kažete: ''Etiketiranja i svekolike nepravde su stare kao i sam čovjek, dakle nema druge nego naučiti se nositi s tim.'' A kao jezičarki: ''Valjda više od stotinu prisutnih nije razumio niti riječ materinjeg mi jezika, ali nekoliko njih je poslije nastupa prišlo i sa velikim se interesovanjem pitalo na kojem sam to jako zanimljivom i melodioznom jeziku čitao.'' - dojmilo me se. Uglavnom kao da pričate moju priču, samo što nisam baš prodorna kao Vi (i neki me uspjeh nije sustigao) i s teoretske sam strane nitko i ništa, niti imam veza niti novaca, iz obične sam obitelji... a gospođa iz Ministarstva kulture i njezino ponašanje, neka Vas ne čudi - tamo sam se javljala na brojne natječaje, na mjesta u kulturi ne javljaju se sposobni nego podobni i tu je tragedija svega... morate proći bizarni natječaj na koji odgovore znaju samo oni koji sastavlju pitanja, i dobivaju ih..." 

Jedan direktor, jednog vrlo značajnog festivala u Hrvatskoj, počastio me ovim riječima:

  • "Vrlo otvoren i pristupačan intervju, bez ikakvih zamućenja. Za umjetnika je važno da ne zamućuje trag svojih poruka."

DP je pisala:

  • "Odličan intervju, ta energija i autorstvo osjete se kroz cijeli tekst, bravo!"

Kolega mi umjetnik i prijatelj iz Varaždina je isto pisao. Evo ovo:

  • "Zanimljivo, šarmantno i pametno. Lijepi interview!"

Jedna LP iz Sesveta, Zagreb, mislila je pišući:

  • "Na ovo što sam pročitala mogu samo reći Veliko Hvala ljudima koji se nesebično zalažu za kulturu, koji strahovito mnogo rade da bi došli do ovog rezultata. Sve čestitke dragi Vlado i tebi i Rajki. Nadajmo se jednom i viđenju na nekome od pjesničkih susreta.... Ponekad je riječ mnogo više ali bez financija se ne može, mada danas kultura je volontiranje, posebno ovdje kod nas. Sačuvajte i ti i supruga taj duh kojim rijetki danas hodaju. Jednostavanost nitko ne želi. Zapravo, jednostavan je danas, najteže biti."

Draga MS iz Zagreba, koja se već dokazala u vrlo kratkom vremenu kao vrla promicateljica nekih mojih kreativnih i umjetničkih ideja i akcija, pisla je:

  • "Dragi Vlado! Mislim da je to što radite i u svom umjetničkom radu vrlo pozitivna stvar, spajanje raznih kultura, premošćivanje razlika, razumijevanje drugih." 

Sve me ovo trijezni, daje mi snagu, potvrđuje da je najbolje ostati ono što jesi. Drugog puta nit ne može biti. I neda se po svijetu hodit - s tuđim Križem! Veliko srdačno hvala svim ljudima dobre volje. Ima ih! Oni, to smo i mi! 

 

Ovaj ovdje gore tekst, tekst koji završava sa "Oni, to smo mi!" postavio sam na mojem fejs-profilu a nekoliko sam prijatelja i prijateljica pozvao i osobno da ga pročita. Na to sve skupa sam dobio opet dvije pismene reakcije. Prva je bila od Vesne Maričić, "ko-urednice časopisa, PhM, filozofkinje i teoretičarke pozorišta i filmske umetnosti, te aradnice portala SEEcult.org i Pozorišnog muzeja iz Beograda". Vesna je pisala:

  • "Ovo je zaista Veliki kompliment! Olivera je izvanredna i pametna mlada žena ali Vaši odgovori su bili besprekorni i iskreni! Hvala Vam mnogo! Srdačan pozdrav!"

Od ljubazne sam pak Zagrepčanke koja se očitovala i o samom intervju-u (vidi gore) dobio sam ove riječi pažnje: 

  • "Hvala Vado na podjeljenim dojmovima. Gotovo svi se mogu svesti na lakoću, entuzijazam, jednostavnost a posebno radišna radost življenja. Bravo. Pozdrav familiji i tebi..."

 Eto, točno se na ovakav način razvijaju priče pozitivnih predznaka. Hvala svima koji su učestvovali u istoj ili koji i koje će u njoj još učestvovati. 

 


Kommentar schreiben

Kommentare: 2
  • #1

    Vlado Franjević (Dienstag, 28 Januar 2014 11:37)

    AL je poslije u korespondenciji preko fejsa pisala i ovo: "...nisam znala da ćete me citirati, napisala bih to malo pismenije..."; "...sve je u redu, nisam niüta lagala..."; "...svidio mi se način na koji je (intervju) napravljen..."; "...ne djeluje kao hvala, ali netko će to naći, nedostaje nam poztivizam. možete gledati to i ovako, oni koji su kritični prema svemu, uglavnom sve ovo ni ne čitaju..."

  • #2

    Vlado Franjević (Dienstag, 28 Januar 2014 11:40)

    Jedan kontakt iz Beograda, kolegica umjetnica, je pisala: "Pročitala sam intervju i mislim da ste optimista koji veruje u pozive umetnicima ili stvaraocima preciznije. Odavno ja ne verujem u takvu vrstu komunikacije, ako nisu neki interesi u pitanju likovna kritika u Beogradu ne postoji. Istoričari umetnosti se ne bave svojom profesijom samo uz kafu i prijateljskim krugovima."