DNEVNIK IZ MUZEJA 4




Dobro došli OVDJE čitati dnevnik od početka! Zanimljivo je, poučno, informativno! 

četvrtak, 14.2.2013

 

Jučer smo od 18.00 sati u muzeju imali koncert SONAR grupe muzičara iz Züricha. Bilo je bezvezno da je samo desetak posjetitelja došlo slušati ove strašne muzičare i umjetnike. Stephan Thelen, jedan od članova benda, čini mi se čak i vođa istog, polazio je gimnaziju baš u Vaduzu a matematiku mu je tada predavao isti Georg Schierscher koji kuratira naše već spominjane izložbe matematike.

Jutros sam u elektronskom ulaznom pretincu našao e-pismo Bernharda Wagnera, drugog tritonus gitariste ovog benda. Htio je da ostanemo u kontaktu i da se dogovorimo o tome kako da koristim njihovu muziku u video produkcijama koje namjeravam montirati.

 

Odvezao sam ženu na posao. Danas je prelijep sunčan zimski dan. Snijeg na planinama sjaji čarobno.

 

U muzeju, nešto slično kaosu. Prvi gosti su tu već u 10.00 sati. Problem sa svjetlom. Jedan od ranih gostiju koji se sa tamnokosom studenticom u kafeteriji smješka i spominje ima problem pustiti vodu. Vruću vodu iz aparata. Na vrećicu čaja. Kolegica Ruth skoro pa paničari. Nije našla drugu crvenu plastičnu kantu.

 

Oko 10.30 sati su u muzej došli prvo jedan od bivših ministara Kneževine Lihtenštajn. Jedan od jako puno Marxera. Zatim i dvije žene. I njihovih nekoliko kilograma viška.

 

Zasvijetlilo je. Osvjetljeni smo opet. Kad već ne prosvjetljeni.

 

Nazvao sam kćer. Nije se javljala. Poslao sam joj SMS poruku. Drugu SMS poruku sam poslao jednoj drugoj ženi. Mojoj supruzi.

 

Od 12.30 do 13.00 sati mijenjam kolegicu na odjelu s izložbom za matematiku. Baš točno od 12.30 sati kurator izložbe vodi grupu ljudi kroz izložbu.

Apropo, nekako kužim, jer je jako apstraktno, da je (a+b) na 4. potenciju = a na 4. potenciju + 4a na 3. potenciju b + 6a na 2. potenciju b na 2. potenciju + 4ab na 3. potenciju + b na 4. potenciju ali da je (a+b) na 0. potenciju = 1… e to mi je već jako daleko od centra moći mojeg shvaćanja matematike. Te filozofije u brojkama.

 

Pred neko sam vrijeme ispričao slijedeću priču gospodinu Schierscheru koju ovaj kao vrsni matematičar nije čuo. Niti je iste problematike bio svjestan! O čemu se radi?

Pred jako dugo vremena, ne znam više da li je to bilo u osnovnoj ili srednjoj školi u Čazmi ili možda ipak u školi za matematiku i informatiku u Bjelovaru... bilo kako bilo, tamo negdje nam je dakle jedan profa matematike rekao kako su se najpoznatiji i najbolji valjda svjetski matematičari još onda svađali o „nelogičnosti“ funkcije i vrijednosti broja 2! Jedino taj broj, u beskonačnom nizu cijelih brojeva funkcionira na način da se - i kad se sam sa sobom zbraja i množi - dobije jedan te isti zbroj. 4!

 

U grupi od osam ljudi koje je Schierscher Georg vodio kroz izložbu bio je i Hans-Rudolf Möhr, bivši mi kolega s kojim sam pred puno godina radio u Swarovskom u Triesen-u.

 

U tri sam navrata danas snimao djecu koja su bila vođena od Nidije kroz izložbu matematike i s kojima je poslije toga radila u radionici. Nidija potječe negdje iz Hrvatske. Jedan od klinaca u grupi je bio sin jedne od moje kolegice u muzeju.

 

Iako dan još nije protekao smijem reči da – sve je dobro kad se dobro svrši!


Kommentar schreiben

Kommentare: 0