· 

DNEVNIK IZ HRVATSKE (1)




KLIKNI NA SLIKU NEBA IL' ZEMLJE. OTVORIT ĆE TI SE PRIČA. ČINI TO IPAK SAMO ONDA AKO IMAŠ JAKE ŽIVCE I KOLKO TOLKO ČISTO SRCE! HVALA

AKO SI SVE PROVARILA/PROVARIO DOBRODOŠAO/DOBRODOŠLA ČITATI SLIJEDEĆI NASTAVAKPORED JEDNE NADAM SE ZANIMLJIVE PRIČE NAĆI ĆEŠ (NAĆI ĆE TE) I POVEZNICU K TREĆEM DNEVNIKU.  

 

Ovdje FB foto album s promocije knjige "Zrnje na vjetru" prijatelja nam Stanka Petrovića.

 

Ovdje FB foto album s druženja u CRO ART PHOTO CLUBU u Zagrebu.



 

 

 

 

Kommentar schreiben

Kommentare: 28
  • #1

    Nenad Sipos (Donnerstag, 31 März 2011 13:35)

    Jedan jako lijepi, poucan i zabavan putopis...dok sam citao te rijeci vrtio mi se jako lijepi film u glavi (pogotovo ono s nasim bakama;-)..Predobro...

    Nenad

  • #2

    Vlado Franjević (Donnerstag, 31 März 2011 13:40)

    Dragi Nenade, hvala najsrdačnije za ovaj komentar i pohvale... Jako si me sad razveselio... Nastavak će uslijediti poslije...

  • #3

    jovanka (Donnerstag, 31 März 2011 14:40)

    E,moj Vlado,baš si me rastužio ovim putopisom!
    Baš je starost tužna,al ne radi se tu samo o starosti,zar ne?
    Nadam se da ćeš nekako pomoći mami,barem češćim dolascima jer mislim da joj je Tvoj zagrljaj i koji razgovor najpotrebniji

  • #4

    Vlado Franjević (Donnerstag, 31 März 2011 14:50)

    e da Jovanka, život nije samo tombola... život je SVE! sve dobro, sve "loše" i sve ono između. :) život je tuga, život je veselje, život je - zaborav... možda i budućnost, al' ne zna se... :)

  • #5

    Bozica (Donnerstag, 31 März 2011 19:51)

    E moj Vlado tuzna je to prica a pogotovo posto poznam tebe i tvoje.Budi ta prica u meni neke tuzne osjecaje Boze kako cemo mi? Mozda je trebalo biti drugacije ili ce jos biti, a i mi smo ti koji zivimo san(kao i tvoja mama) "vratit cu se jednog dana" i UZIVATI u plodu svog dugogodisnjeg rada, a primjera na tisuce da se takvi snovi rijetko ostvaruju.
    Ne gubimo nadu biti ce sve vec nekako.
    Veliki pozdrav Bozica

  • #6

    Stanko (Donnerstag, 31 März 2011 23:36)

    ...tek kad je umrla osjetio sam veliku prazninu u rjeci kojoj tečem životom.Tada sam požalio što joj nisam vratio barem dio onoga što je ona meni dala...ne ...ne..nije ona bila od onih što se maze i tepaju, ali ja sam bio onaj koji je uzimao i odnosio...ne materjalno nego duhovno...bila je tihi potok što jezerce puni na kraju puta i nikada joj nikada neću vratiti moći jer ne mogu poteći uzvodno...Ta nas rijeka života nosi i nismo u stanju iskakati na obalu i čekati zadovoljavajući potrebe pa i onih najbližih...nije čudo što si psovao nad slikama prošlosti pa to je ludski i nezaobilazno u svijetu kojeg Ti i ja poznajemo i kojeg živimo...sve razumijemo i jedan i drugi...kad bi najradije svisnuo od tuge zapjevuši -Nedaj se Ines - i nastavi kako najboje umiješ, a da umiješ dokazao si prijatelju.. nemoj se osvrtati na primjedbe onih koji ne žive Tvoj život...Ni Tvoja, niti moja mati nisu očekivale neku veliku pomoć od nas, ali su znale i sad znaju frekvenciju istinske ljubavi na kojoj rade naši odnosi i to im je dosta...

  • #7

    Vlado Franjević (Freitag, 01 April 2011 05:33)

    Da, naravno Božica, Tebi je ova priča razumljivija s jedne strane nego drugima koji su ju pročitali. Priča je dakako i tužna. Ali ne samo to...
    Dragi Stanko, hvala Ti puno na riječima, frekvencijama, energiji, mislima, slikama...

  • #8

    LIDIJA (Freitag, 01 April 2011 08:27)

    Tekst prepun emocija i ljubavi...sjecam te se kao "posebnog " uvijek si se razlikovao od ostalih,i pada mi napamet recenica:Prorok nikad nece biti prorok u svom kraju....ili mozda ipak hoce?

  • #9

    Vlado Franjević (Freitag, 01 April 2011 08:38)

    Draga Lidija, hvala na pažnji. Zbilja me veseli da ima ljudi koji me vrijedno "prate" :) Koji pored strke i zbrke koju nam donosi svakodnevnica nađu vremena posvetiti se na momente i drugima... To je sve rjeđe čini mi se... Prorok? Ja? Si normalna? Hahahaha... Naravno da to neću nikada biti. Zbog kozmičkih ali i ovozemaljskih, jako prizemnih, da ne velim - primitivnih, struktura! :) Biti i ostati ono što sam uvijek bio a pri tome ne stati prečesto drugima na nožne prste, to je sve kaj mi se hoće... Bio sam poseban? :) Da, vjerojatno... Nekak mi je uvijek bilo usko u ovom mojem najvećem organu, koži dakako... :)

  • #10

    Jelka Borojević-GORD (Freitag, 01 April 2011 09:28)

    Poštovani Vlado! HVALA VAM OD SRCA ZA OVAJ DIVAN TEKST.TOLIKO TOGA ZAJEDNIČKOG IMAMO SVI DA JE PROSTO NEVJEROJATNO.OVO ŠTO STE NAPISALI MOŽE IĆI U ANTOLOGIJU:

  • #11

    Vlado Franjević (Freitag, 01 April 2011 09:36)

    draga Jelka, hvala od srca na utrošenom vremenu u čitanje ovog štiva i ostavljanje komentara na kojem sam Vam vrlo zahvalan.

  • #12

    Ivancica (Freitag, 01 April 2011 14:27)

    Joj , Vlado hvala ti za ovo stivo , nisam mogla da odolim a da opet ne citam...

  • #13

    Vlado Franjević (Freitag, 01 April 2011 14:34)

    Ivančice, ovo još nije sve. Obavijestit ću Te rado poslije kad će biti napisan nastavak... Može? Hvala lijepo.

  • #14

    Vesna (Freitag, 01 April 2011 23:24)

    Uh, Vlado!
    Kada bi to bila priča, rekla bih "kakva priča!". Ovako ... ostali su mi dlanovi na sivoj tipkovnici i ne znam kamo s njima. Beskrajno se čudim - otkad te znam, a sada valjda i više - iskričavoj vitalnosti uvijek nasmijanog tebe. Odnedavna sam te čak "spakirala" u omot tvojih plavih akvarela koji mi se svaki dan razmotaju na neki drugi način, ali uvijek svježe i u nezaustavljivom rastu. Nedavno sam pitala predragog prijatelja zna li i za jedan izvor snage za ispaćenu dušu; nije mi znao ili mogao reći. Ti si - totalno se osjeti iz tvoga stvaralaštva - našao bar jedan takav. Pišeš živim mesom, čovječe!

  • #15

    Vlado Franjević (Samstag, 02 April 2011 15:54)

    :) draga Vesna, sam život je jedna dobra priča. Ja malo samo malo "pomotam" javu i san, malo promučkam, dodam, oduzmem i to je to - drama, zavrzlama, blud, tlapnja, patnja ali i vic, gek, iskreno veselje, iskustva o kakvima neki samo sanjati mogu, iskustva dobra i manje dobra, putovanja u stvarne i sve ostale svjetove... u stvari - možda ipak ništa posebno... i u Rijeci mi je netko tko se jako razumije u pisane riječi prošlog studenog rekao da se nek ostavim pisanja jer je to - mrak... a dok baratajući bojom dočaravam sasvim nešto drugo...

  • #16

    malvina (Sonntag, 03 April 2011 10:03)

    Pozdrav dragi prijatelji. Preljepo, uistinu slikovito kao da gledam film. Naša stvarnost u slikama.Iamaš Božji dar, crtaš perom i kistom u isto vrijeme.

  • #17

    Marijana Schagoll (Sonntag, 03 April 2011 18:59)

    Dragi Vlado,
    hvala na ovome... U istinu tako napisana, kao da sam osobno tu i samo to dozivim. Tuzna ali i poucena pricaž!
    Pozdravi mi Rajku

  • #18

    Vlado Franjević (Sonntag, 03 April 2011 19:05)

    hvala i vama dvjema frendicama, Malvini i Marijani...

  • #19

    Zlatko MARTINKO (Dienstag, 05 April 2011 11:20)

    Znaš, Vladek moj, putovanje zanimljivo... Šteta što si se morao bolje upoznati s bahatošću naših, hrvatskih službenika i dužnosnika, kao recimo Javni bilježnik u Čazmi. Meni koji sam bio u Francuskoj 37 godina ne ide u glavu ta naša hrvatska bahatost i nepoštivanje ljudi i zadane riječi... Pitaš se, kao i ja, kako ćemo u Evropu... Valjda ćemo ideje o krađi i lažima prodavati ? Kad o stilu, slikovito, ponekad malo previše u žargonu, ali ja bih rekao sloboda izražavanja, to cijenim. Nisi za ništa likovnjak kojeg svi cijenimo. Lijepo i ono o smeću ispod prozora, nagomilani smeće naše svakidašnjice, umirovljenici glavama u kontejnerima... Da se preživi. Šteta što ti stvarnost moramo unijeti u Evropu. Šteta. Nije to ni tebi ni meni razumljivo... Borimo se za bolje. TKO NAS SLUŠA ?
    Toliko prijatelju. Pozzz Rajki i tebi od Ane i mene.

  • #20

    Vlado Franjević (Dienstag, 05 April 2011 19:03)

    prijatelju, hvala prije svega na paznji. i utrosenom vremenu na citanje. hm da, to sa sluzbenicima je tak kak je... meni je posebno zanimljiva ipak stvar da na osnovu ovog mi dosadasnjeg dijela dnevnika se pokrenule neke jako ljubazne inicijative po tom jednom pitanju! na osonovu ovog mi se ponudila odredjena pravna pomoc. jako, jako zanimljiva stvar. a cuj, o stilu... i sam bih sad mogao ovo sve jos djelomicno sirovo tesati, tesati, tesati i peglati... sve dok mi se ne zamantra i zavrti... ali, eto, za sad je to tak kak je... cijeli je zivot rizik pa moguce i objavljivanje ovakvog jednog stiva :) hvala lijepo na pozdravima koje cu rado prenijeti dalje

  • #21

    Lidija Alvarez (Mittwoch, 13 April 2011 20:49)

    Dragi Vlado, vratio si i mene u djetinjstvo jer sam puno puta prosla tvojim putom.Odrasla sam u Culincu i Retkovcu gdje sam i isla u O.S.Retkovec. Dubrava je bila regularna stanica, a kad nisam imala za bus, hodala sam iz Culinca do tramvaja. Isto tako sam poznavala Banove iz Retkovca-neznam jel to ima veze sa tvojima. Moji prijatelji Kolari iz Retkovca su isto isli na umjetnicki fakultet, a bili su i muzicari. U Folnegovicevom sam bila u domu 1974 gdje sam provela najljepsu godinu svog djetinjstva.Zalosno, ha?
    Tvoja prica o bakama i majci me je potakla do suza. I moja mama je pod zadnje dane zivjela sama u centru Zagreba. Sve sto sam joj poslala iz Amerike nije bilo ono kao kad sam dosla k njoj 1995, te kad sam se vratila 1996 da joj popravim truli stan koji nije ni imao stakla na prozorima. Sredila sam je. Kad je umrla prije dvije godine ja nisam isla ni na sprovod jer sam joj pruzila sve sto je trebala dok je bila ziva. Sprovodi su za zive, a ja se nisam htjela svadati sa bracom koji su tad postali sefovi.
    Svida mi se stav tvog pisanja i mi bi trebali malo vise popricati u vezi mojih knjiga.Pozdrav tebi i Rajki.

  • #22

    Vlado Franjević (Donnerstag, 14 April 2011 05:54)

    draga Lidija, hvala na ovoj poruci i na pozitivnom stavu prema ovom mojem štivu i pozdravima.
    ne, Banove iz Retkovca ne poznam. u mojem rodnom selu ih je bilo i ima ih još uvijek... :) o "bakama i potaknuću na suze"... hm, oprosti, to me sad podsjeća da mi se predbacivalo i to da znam manipulirati ljudima. i da se igram njihovim osjećajima.
    naravno da ćemo popričati još o tvojim knjigama...

  • #23

    Lidija Alvarez (Freitag, 15 April 2011 07:57)

    Dragi Vlado, nisam ni mislila na to da manipuliras osjecajima, a oni koji se rasplacu imaju ljudskost u sebi, i nije to nista lose vec u danasnjici-- kompliment. Istina uvijek pogodi u dusu "ako je imas". A za one koji ne vole istinu u javnost,procitala sam negdje, onda se nisu trebali lose ponasati. Ti samo nastavi ovako jer sam ja sretna da smo se spojilii puno ti hvala.Pozdrav tebi i obitelji.

  • #24

    Vlado Franjević (Freitag, 15 April 2011 08:08)

    ipak, svatko od nas ima određene moći :) manje ili veče! pitanje je kako s time upravljamo i kuda s njom, s tom moći, ciljamo... hvala na komplimentu i pozdravima. obično sam pokazivao svoje osjećaje a što nije ipak uvijek dobro - valjda - jer, hm, sve se iskorištava, sve se može naći na tržnici i postati robom... osjećaji moji, tvoji, njihovi... osjećaji preformatirani u fizičke forme: slike, knjige, objekti, rukotvorine... ili pripremljena za jedno posebno ćulo: muzika...

  • #25

    Vlado Franjević (Freitag, 22 Juli 2011 06:01)

    Verica Kempf iz Beča je na mojem FB zidu o ovom štivu napisala slijedeće: "Imaš interesantan život Vlado i neobičan životni put, zanimljivo pišeš o svojim doživljajima u Hrvatskoj, o tome što osjećaš, doživljavaš i proživljavaš... Bog ti je dao kreativnost, to je super, imaš veliki talenat za slikanje, za apstraktno (jer što je u biti realnost, svatko od nas ima neki svoj svijet, zar ne? :) za pisanje... Sretan si čovjek, imaš dobru ženu i kćerku... sretno i dalje. imao si i poteškoće, svaki čovjek ima neki svoj križ, i proživi neku svoju bol, ali preživio si, to je bitno, ipak ima Netko tko uvijek pazi na nas bez obzira gdje smo na svijetu... gdje odlazimo i gdje dolazimo... Veliki pozdrav."

  • #26

    Vlado Franjević (Freitag, 22 Juli 2011 06:06)

    Na istom sam zidu odgovorio: Tvoj sam komentar preslikao na stranici dnevnika skroz dolje, ok? Apropo, ne samo da imam ženu i kćer. Imam još i sina i bivšu... I nju ću kak se čini isto imat cijeli moj život :) e pa to ti je...

  • #27

    Ilija Šikić (Freitag, 22 Juli 2011 11:49)

    Dragi Vlado, hvala Ti za i ovu izložbu dojmljivih slika s putovanja u vremenski i prostorno daliki nam sviet - domovinu. Nadam se to vidjeti ukoričenim.
    Do naredne
    "dokumentacije ljudske zloće, gluposti, duševne ispraznosti, miješanja ljubavi sa žaljenjem, potrebe za putovanjima, bježanjem."

  • #28

    Vlado Franjević (Freitag, 22 Juli 2011 12:02)

    dragi prijatelju, hvala Ti od srca na potrošenom vremenu, na pažnji na ovim riječima. zbog kojih sad osjećam još bolje nego prije