ZVONA I NARI

Drukčije shvaćanje promoviranja lijepe riječi, literature, književnosti i kulture uopće, odnosno povezivanja i izmjena vrijednosti lokalnih kreativnih resursa sa (inter)nacionalnim.

 

DEUTSCHE VERSION

S lijeva na desno: Vlado Franjević, Rajka Poljak Franjević, Natalija Grgorinić, Ana Martinko, Zlatko Martinko i Ognjen Rađen
S lijeva na desno: Vlado Franjević, Rajka Poljak Franjević, Natalija Grgorinić, Ana Martinko, Zlatko Martinko i Ognjen Rađen

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen su supružnici i spisateljski par. Žive u Ližnjanu trećoj po veličini istarskoj općini, gdje su prvo sanjali a sad žive zajednički san – na vlastitom posjedu pripremiti knjižnicu koja će biti otvorena za Ližnjance i Medulince. Ali i za putnike namjernike koji su na svojim putovanjima u potrazi čak i za pisanom i inom, lijepom riječi. (Da, i takvih putnika ima.) Osim toga, svojim kolegicama i kolegama omogućiti da spoje ugodno s korisnim: gratis stanovanje u jednom od njihovih objekata (moguće čak i sa obitelji), slobodno pisati i stvarati, ujedno družiti se nekonvencionalno i u prijateljskom okruženju sa ostalim gostima svratišta i domaćinima (jer, i domaćini tu žive), u vrijeme toplog mora kupati se na obližnjim plažama Ližnjana ili Medulina, posjetiti obližnju Pulu ili druga više ili manje poznata istarska mjesta, (u cijeloj se Istri ima zasigurno što za otkriti, kako u kulturnom, umjetničkom, tradicijskom i povjesnom, tako i kulinarskom smislu.)

 

Literarni i umjetnički stvaratelji i supružnici Rajka Poljak i Vlado Franjević (nastanjeni u Kneževini Lihtenštajn) su, pored autora iz Zagreba Marinka Koščeca i Ivane Peruško (rodom iz Istre) bili prvi gosti svratišta „Zvona i nari“ i uživali u ove vrste gostoprimstvu.

 

Davor Šišović, novinar „Glasa Istre“, zabilježio je u tom listu u izdanju od 15. srpnja 2011. o Vladinom i Rajkinom nastupu pred Ližnjanoskom publikom, pod naslovom „Dragocjen prilog kulturnom životu i identitetu Ližnjana i Medulina“, slijedeće:

 

„Gosti iz Lihtenštajna odlučili su se za poeziju. Vlado Franjević pročitao je nekoliko pjesama na hrvatskom standarnom jeziku (inače piše i objavljuje također i na njemačkom), koje je zatim njegova supruga Rajka Poljak Franjević interpretirala u vlastitom prijevodu na zagorski kajkavski dijalekt, posebno osebujan u njenom autentičnom izgovoru.“

 

 

Ovdje jedna od Vladinih pjesama koju je napisao u vrijeme boravka u svratištu „Zvona i nari“. Ista nije bila pročitana u gore spomenutom kontekstu, već u kameru TV Istra:

 

 

SVE ŠTO NE ZNAM

 

ne znam koliko je sve pjesnika

počelo svoje žalopojke sa

 

kad odlaziš

tra la la la la la la

 

ne znam koliko je stihotvoraca popušilo pjesnicima

osušene pupkovnjače centimetre

 

i još puno puno više od tog svega

ne znam

 

a sve ono što znam stoji

sa stonoginih stopostotnosti sigurnošću

u ostalim mojim lirskim zapisima

 

kad mu

od mene nedovoljno voljena

u otvorene ruke padaš

 

tra la la la la la la

 

I Rajka i Vlado znaju, plima informacija sa najrazličitijih strana i putem svih poznatih nam informativnih medija su manje više u redu. Ali samo i isključivo vlastita iskustva su vrijednost koja se bezrezervno smije slijediti! Ili dakako, ne slijediti! Nakon povratka u Lihtenštajn, sjećajući se ovog iskustva i ovakve mogućnosti višesmislenog druženja oni pozivaju svoje kolegice i kolege iz Hrvatske i inozemstva, a koji su to u mogućnosti, da Nataliji i Ognjenu pošalju knjige za njihovu, a javnu, knjižnicu. Znanje se smije i treba nesebično širiti.

Write a comment

Comments: 0

  • loading
Van Rijn Handmade Oil Painting Reproductions - sponsor of Wikigallery.org